Kaže Dalić : "Taj dečko je došao u reprezentaciju s toliko energije, motiva i želje. Na treningu pokazuje koliko mu je stalo. Takve igrače hoću i trebam u reprezentaciji, a ne one koji se dvoume bi li došli ili ne bi došli. " 

Zna li netko koji to igrači se dvoume o igranju u reprezentaciji ili nam se izbornik opet bori s nevidljivim neprijateljima?

Pljas.

Stodra na aparatima.

Nadam se da rasterećeni Armenci neće igrati bunker, već da će se ići nadigravati, da će disciplina biti nešto labavija.

Možda je prcnuo Livaju. No mislim da za to nema potrebe. Dovoljno je bilo pohvaliti mladiće.

Na SP 2018. smo u prvih 11 imali redom golmana, stopera, beka, tri veznjaka, krilo i napadača iz baš ono top klubova, nivo vrh liga petice i završnica LP.

Po meni ti treba nešta približno, znači barem po 2 igrača takve visoke klase u svakoj liniji, obrana, veza, napad, da bi mogao računati na neki značajniji uspjeh na SP/EP tipa četvrtfinale nadalje.

A sad vi sami procjenite koliko smo daleko od tog prijašnjeg nivoa, odnosno koliko ćemo daleko biti kada nam se nakon EP oprosti većina ovih 30+ godišnjih veterana (Modrić, Perišić, možda Brozović i Kramarić).

Od ovih trenutnih visoka klasa su Gvardiol i Kovačić, uz nadu da Šutalo, Ivanušec, Sučić i Baturina možda mogu dosegnuti taj nivo, naglasak na možda jer su još daleko, daleko od toga (imamo izražen nedostatak nekog ofenzivnog super-talenta, bilo krilo, bilo centarfor, mada, bilo bi fantastično da Šimić postane nekakva Mandžo 2.0 verzija svojin zalaganjem i trudom).

Mozda je prcnuo Sosu. I on se nesto dvoumio. Takvi nam najvise trebaju. 

Jucer su nedostajali Sučić, Perišić, Oršić, Juranović, Petković, Kovačić, Vlašić.

Nisu pozvani Beljo, Musa, Barišić, Brekalo, Jakić, Grbić koji su bili dio kadra zadnjih godinu dana.

Uzmimo jos igrace van HNLa kao Pandur, Kotarski, Medić, Smolčić, Tudor, Bradarić, Maglica,...( ima ih jos hrpa u Nizozemskoj, Portugalu, Rusiji,...sigurno sam zaboravio podosta) i talentirane igrace iz U21.

Uz sve ove koje su jucer bili i kadru to je vise nego 30 igraca koji bi se u odredenom okruženju borili za kvalifikaciju na EP. To je izvanredno. Ne razumijem negativu i ne priznajem stavove da smo losi i da je budućnost crna. Zato se radi vecine negativni komentara moram ponavljati kao papagaj. Shvatimo da je svaki veliki turnir za nas uspjeh te naravno trebamo težiti i velikim rezultatima. Ja znam da ljudi vole tu reprezentaciju i zato su razocarani kad ne ide sve kako treba. Ali nema potrebe biti previse pesimista, destruktivan i udarati ispod pojasa. Uz svu kritiku koja je cesto opravdana uvijek imajmo na umu da ta momcad ostvaruje nevjerojatne stvari. Poštujmo igrače, izbornika i njegov stožer kako zasluzuju jer njihovi rezultati su iznad svih ocekivanja. Oni se bori ne samo protiv protivnika na terenu, nego i protiv javnog mijenja, medija, infrastrukture, vlastitog mentaliteta, politike i puno drugih vjetrova koji uporno pusu u krivom smjeru.

U utorak nas ceka teška utakmica, nemojmo misliti da ce biti lako. Moramo pobjediti i opet smo na velikom natjecanju. EP u Njemackoj gdje cemo poplaviti ulice nasim kvadraticima. Dlake mi se dizu na samu pomisao.

Toliko zasad, sretno Vatreni!