Sve je izglednije kako će se Marko Livaja vratiti u reprezentaciju. Bilo bi zgodno kad bi se ova vijest prihvatila bez previše bure i normalno krenulo dalje, no teško je to očekivati. Dojma smo kako će se opet pokrenuti rasprave i postaviti (barem) tri pitanja:
- Jesu li HNS i Dalić pogriješili što su dignuli rampu za povratak napadača Hajduka?
- Je li Livaja pogriješio što se vraća u reprezentativni dres?
- Ima li on uopće kvalitetu za hrvatsku nogometnu reprezentaciju?
Odgovor je treće pitanje je najjednostavniji, tu ne bi trebalo biti spora. Marko Livaja sigurno ima kvalitetu za mjesto u reprezentaciji. Nije ona takva da bi trebao biti neupitni član udarne jedanaestorice, ako takav danas uopće postoji kod nas, ali svakako je u užem krugu.
Toliko o tome, sad o onome škakljivijem dijelu. Livaja je reprezentaciju napustio (i) svojom 'zaslugom'. Možemo reći kako su najbolji igrači u momčadi najčešća meta protivničkih navijača, ali činjenica je i kako on ipak daje puno povoda za to. Jednostavno, ponašanje mu nekad nije na razini. Nije naj ispad prema njemu na Rujevici za vrijeme treninga reprezentacije došao baš iz vedra neba. Dakle, Livajin dio krivnje za odlazak iz reprezentacije je neosporan.
No, isto tako, treba reći i kako se izbornik, pa onda i suigrači i HNS nisu u tom slučaju najbolje postavili. Izostala je jasna podrška, ne nužno Livaji, nego članu reprezentacije koji je vrijeđan za vrijeme njezinog službenog treninga. Moralo je to biti puno odrješitije. Ovako je ispalo kako je Savez odradio ono što je morao, ali se nije želio previše zamjeriti onim navijačima kojima napadač Hajduka nije posebno drag. A takvih ima dosta.
Dojam je, zapravo, kako Livaja nikad nije do kraja saživio s reprezentacijom, i kako su obje strane potajno priželjkivale kraj suradnje. Izbornik i HNS imali su kvalitetnog igrača, ali ne te razine i statusa da se bez njega ne može. Dok im je, s druge strane, bio svojevrsni uteg. Livaja je, pak, bio razapet između reprezentacije i statusa među onim dijelom navijača Hajduka koji ne gledaju previše blagonaklono na HNS i općenito igranje u reprezentativnom dresu. I kao da je i on samo čekao priliku maknuti se o toga. Rekao bih kako incident na Rujevici nije bio razlog njegova odlaska, nego povod koji su obje strane jedva dočekale.
Ima li onda ovaj povratak smisla? Po meni, ima. Čak i ako gledamo čisto iz sfere interesa. Nemamo mi toliki bazen da bi se olako rješavali kvalitetnih igrača, a Livaja to svakako jest. S tog aspekta, njegov povratak je dobrodošao. Uzmemo li u obzir nekakvu ljudsku stranu, nema razloga čovjeku ne dati drugu priliku, ako želi igrati za reprezentaciju. A očito želi, jer u suprotnom do ove priče ne bi ni došlo. Svatko ima pravo pogriješiti, ne treba nikome zauvijek zalupiti vrata. Generalno u našoj nogometnoj reprezentaciji nema previše iskakanje, no bilo je već slučajeva u prošlosti nakon kojih su igrači rehabilitirani. I pjevalo se i izgovorilo svašta, pa se prešlo preko toga. Neki prijestupnici kasnije su postali i legende, iako su, recimo, napustili kamp i otišli na noćni provod uoči važne utakmice. I zato treba i Livaji dati još jednu priliku. Onda je na njemu dokazati kako ju je zaslužio.
