Dalic da ima 99% srece u zivotu ko i svaki od nas, igral bi samo kladionicu

#obitelj je najzasluznija za sve rezultate, Dalic nije neki mega trener ali je napravio sjajnu atmosferu sto je ocito najvaznije u reprezentaciji i za njene uspjehe.

stvarno je brutalno izjaviti da netko za svoje uspjehe ima 99% srece

stalno se pozivamo da nam u drzavi treba rad, red i disciplina, a tamo gdje je ima, tamo se izruguje, jer eto nekog ne volimo

valjda trebaju i reprezentaciji biti na pas mater, onda bi valjda bili zadovoljni

Da se Dalić bavi problemima igrača, onda ne bi se reprezentacijom postizao tako sjajne rezultate. Svatko tko je iole upućen zna da se u reprezentaciju jako teško upada i da je Sučić (u ovom slučaju Luka, ali svejedno bi bilo i da je Petar, kao i bilo tko) zapravo i više nego privilegiran što se nalazi u tom odabranom društvu te što će prije ili kasnije opet biti unutar tima. Možda ne unutar prvih 11, ali malo po malo - viđat ćemo ga. Bez zamjerke izborniku Daliću i cijelom stručnom stožeru. Ovo što je Dalić s reprezentacijom postigao i što postiže toliko je vrijedno dostignuće da ga treba čuvati "kao kap vode na dlanu" i svjestan je izbornik da bilo kakav oblik "negativne energije", pa čak i u vidu benignih neposluha pojedinih igrača može dovesti do narušavanja cijelog tog projekta #obitelji, a samim time i njegove pozicije na mjestu izbornika. Možda su mnogi zaboravili kako je to bilo recimo 2000. kada su se od reprezentacije masovno opraštali igrači koji su dali njoj toliki obol, a i oni koji su ostali, već su potom izgledali skoro pa izgubljeno, a i Ćiro, koji se nikako nije mirio s političkom situacijom u zemlji, više nije bio usredotočen na trenerski posao. Dalić godinama postupa puno pametnije, pomalo čak i pragmatično. Ali to daje rezultate. To što će se s vremena na vrijeme naći poneki "Sučić", može samo dodatno učvrstiti strukturu reprezentacije. Sučić će se vratiti nabrijan i motiviran, Dalić će ostati izbornikom i sve ostaje kako treba biti. 

Puno bi veći udarac bio recimo da je "odstranjen" Modrić (čak i da se sam oprostio od reprezentacije), ili Perišić ili bilo tko tko je bio "duša reprezentacija". Brojni oproštaji prethodnih godina su očekivani, no Daliću ponajviše idu zasluge što je reprezentacija ostala "zdravo tkivo".

Niko Kovač je možda bio i najveće razočarenje na mjestu izbornika. Mnogo se očekivalo od njega, nije bilo prošlo mnogo godina odkad je dijelio mjesto u momčadi s tada aktualnim igračima, a bio je u tome trenutku veoma perspektivan trener i još k tome miljenik nacije. Na stranu ona predizborna kampanja "i moj brat Robert također". Mnogima je bio mio zbog beskompromisnog duha borbenosti i mirnoće koju je posjedovao, a istovremeno i strasti kada je u pitanju hrvatska nogometna reprezentacija. I trenerskog znanja koje je započeo graditi u Red Bull Salzburgu.

Nažalost, Niko Kovač je u mnogim stvarima pogriješio i time podgrijavao negativnu atmosferu. Stvarno si je umislio da je iznad svih, nad igračima je "trenirao" disciplinu i strogoću, a da je pritom "zaboravio" na "mrkvu". "Krv, suze i znoj" daju ploda do određenog trenutka i pod određenim okolnostima, ostalo je pretjerivanje.

Iako Dalić i N. Kovač imaju mnogo sličnosti (dapače čak i više nego brojna braća) mislim da je Dalić postupio puno razboritije. Njemačka je Kovača učinila pomalo "krutim", "čelična" disciplina ga je na neki način usmjerila u to kakve (ne)će međuljudske odnose razvijati, odnosno taj duh se poprilično negativno odrazio na reprezentaciju koja je u tom trenutku već bila blizu samog svjetskog vrha. Dalić je pak u Varaždinu (i kasnije u S. Arabiji, ali ipak gledano iz ove perspektive, uzimam Varaždin kao grad koji ga je u većoj mjeri oblikovao) pronašao dugo očekivani mir i poticaj. Jednostavno: autoritativne metode (Dalić) pobjeđuju autoritarne metode (Kovač).

Jebeš reprezentaciju, a i forum koji podržava to da se kažnjava odlazak na vjenčanje sestre. Bitno da se prave vrijednosti poštuju. Čekamo da se don Zlatko obrati okupljenima. 

ovaj forum pun nezaposlenih: prvi neprijatelj je otpremnina, za koju nitko nikad nije čuo i smatra ju nekim čudovištem koje treba ukinuti. Netko tko dobije otpremninu u punom iznosu u skladu s ugovorenim je također čudoviše. Možeš uzet 10% otpremnine koja ti pripada jer inače si monstrum. Drugi neprijatelj su ugovorne ili dogovorne obaveze radnika i poslodavca, prema kojima radnik ne može samo tako napustiti radno mjesto kad mu se prohtije jer takav izostanak mora biti u dogovoru s poslodavcem