Da je neki rekreativac ili amater u pitanju takva ozljeda bi automatski značila prestanak bavljenja tim športom, odnosno dug proces rehabilitacije i moguće trajnije posljedice (tipa povremeni bolovi, upale...) koji bi se regulirali eventualno lijekovima ili fizioterapijama, uz povremene odlaske u toplice. Dakako, nakon određenog vremena dalo bi se sve normalno živjeti i raditi, ali ipak uz određena ograničenja. To se dakako odnosi na razdoblje oporavka, kojem prethodi operacija i krucijalnih desetak dana u bolnici.
Ipak profesionalni športaši imaju predispozicije da se brže i lakše oporave od ozljeda, a i mogu (i moraju) imati na raspolaganju vrhunski tim liječnika, fizijatra, nutricionista, pa i psihologa koji tu čine bitnu razliku. Gvardiol, ako se stvari ne zakompliciraju (a prvih desetak dana su najosjetljiviji te svaki pogrešan korak u liječenju odmah nakon operacije može biti u tom periodu i sudbonosan, kako vrijeme prolazi tako i rizik opada) bi trebao proći klasičan proces rehabilitacije profesionalnog športaša. Nema tu puno pitanja, iako je svaka ozljeda križ koju športaš nosi i svatko je podnosi na drugačiji način. Bit će tu uspona i padova tokom vremena, ali ponavljam, ako stvari krenu u nastave u dobrom smjeru, Gvardiol bi se na proljeće mogao oporaviti na 70-80%, što bi bilo dovoljno za povratak ozbiljnim treninzima i nastupima, pa makar samo i kao zamjena. Realno, za SP neće biti u optimalnoj formi, s obzirom na prirodu ozljede, ali i odlazak na SP bi značio mnogo, kako Daliću, tako i samom Gvardiolu, a i ekipi.