ARIZIN je napisao/la:
Atmosfera je definitivno bila najbolja 2006-08, rekao bih da je tada bio taman spoj moderne tehnologije i interneta koji je ubrzao širenje informacija, recimo 1998 su igrači tražili videokazete da im puštaju u autobusu kakve su scene u Hrvatskoj...Ovdje je već sve bilo ipak povezano, sve je stizalo brzo i bilo je dostupno.
Vrijeme pred ekonomsku krizu, ekonomija je tada stajala najbolje od rata, ne samo kod nas već svugdje. Imali smo sjajnu ekipu, pomlađenu sa izbornikom koji je tada forsirao također takav stil nogometa, osvojili skupinu ispred Engleza koja je imala vrh ekipu i još ih izbacili sa nastupa na prvenstvu. Igralo se u Austriji i Švicarskoj, preko Slovenije nam je to dvorište, gore Hrvati iz Njemačke, a tu možeš ručati u Hrvatskoj i stići na utakmicu. Manje je društvo bilo toksično, podjeljeno i društvene mreže, tj. jedino facebook 2008 tek u nekim počecima ni približno što je postao kasnije, a već je ekipa sa Gitka radila sjajne skečeve, Večernja škola je imala emisiju pripreme, Tarik i Rene su vodili skečeve, bio je Pervan također...
Teško je sad to usporediti, možda smo u modernom društvu više zasićeni stalnim priljevom informacija pa nas teže nešto uzbuđuje kad smo stalno na internetu. Čak i kada se pogleda prva stranica ove teme ljudi se nisu oporavili od tih prvenstava mjesec dana kasnije( SP 2006), nakon Turske je valjda kolektivno tjedan dana društvo palo u zombi fazu....
Sad recimo nakon Talijana 2024 i onog gola u 98-oj minuti što nas je koštalo prolaza dalje jedva da se sjetim, čak nije bilo puno ni govora, a više me bode onaj gol Australaca za 2:2 pred 20-ak godina. A govorimo o istom domaćinu...
I zadnje vrijeme je najbolja atmosfera bila 2018 od Argentine na dalje, nakon Danske je sve dodalo još jednu dodatnu energiju, vrhunac sa Englezima te dočekom, ali opet bi rekao niža razina od onoga što bi bilo 2006 ili 2008...Jooš se sjećam mislim da kod vodstva protiv Austrije 1:0 da je Budan ušao naknadno i šetuckao po terenu dok smo branili taj rezultat, znam da si o tome idući dan mogao čuti na svakom čošku ulice kako se pričalo...
Pamtim dva najbolja navijanja. Himna 2006. protiv Brazila. I 2008. onih 15 minuta u produžetku. Čisti trans.