Od napadača u reprezentaciji se ne očekuje da bude samo napadač. Očekuje se da je prva linija obrane, da igra presing, da je agresivan, da je vrlo mobilan...a onda u toj jednoj šansi koju dobije, miran.
Evo... imao si Olića, on je kopao cijelu utakmicu, vidiš ga u napadu a onda 10 sekundi kasnije uklizava kod našeg kornera.
Eduardo je bio 30% reprezentacije prije ozljede, odmah iza Modrića.
Mandžukić jedno vrijeme godinu dana nije zabio gol, ali je bio na rubu kartona, od prve minute oštar faul da da impuls ekipi, trči s lijeva na desno, gilja.
Petković je bio faca, dva metra, snažan, a malomogometni genije, šteta je što nije više volio gol. Kod njega je bilo pitanje volje. Livaja isto genijalac, iako ga je HNL navikao na manji radijus kretanja kao i Petka.
Pršo, Šuker...
Ne možeš u našoj reprezentaciji biti samo strijelac, čekati gore i to je to.
Zato su ovi nabrojani ispred Belje, jer tuku od prve minute, rade, kopaju...
Doduše, nije ni on više u letargiji, vidjet ćemo ga još do kraja. Djeluje nabrijanije nego prije.
.....
Ova sva ekipa koja je ispred Belje je u bržem ritmu, agresivnija, pokretljivija.... no pričekajmo do kraja.
....
I meni se čini da bi Matanović, Musa imali 5 puta više golova na kontu da igraju u Dinamu. Tj. možda i ne bi jer njima treba više prostora a Dinamo se sabije pred gol protivnika pa treba vic. Svakako bi bili u više šansi.
[uredio Dabrić - 22. ožujka 2026. u 15:24]