prvo i osnovno očekujem pobjede i rezultate u rangu njihovih mogućnosti ili malo veće.
što to znači?
za ovu generaciju, to je prvenstveno prolaz grupe na velikom natjecanju.
a nakon toga je sve otvoreno i sve moguće i ovisi o utakmici, danu i protivniku.
ali prvo što očekujem od bilića i reprezentacije je dakle kvalificiranje (na bilo koji način) i prolaz grupe jer realno, oni to mogu jer su među 10 najboljih reprezentacija. dakle to su očekivanja u potpunom srazmjeru s realnosti.

kada se ovaj prvi cilj ugrozi u grupi koja je realno jedna od lakših koje smo ikad imali u kvalifikacijama, onda je to razlog za opravdanu sumnju, ne u igrače, nego u stručni stožer.

ako smo onda pobijedili, zašto sam i dalje nezadovoljan?
pa nisam, sretan sam jer smo konačno pokazali barem djelić one igre i atmosfere koja nas je krasila u famoznom prvom ciklusu kvala, tu je i probuđeni eduardo i luka koji je konačno nešto i pokazao, a i srna je za promjenu bio koristan.

e ali, ali...

ne mogu biti potpuno zadovoljan iz već u gornjem postu navedenih razloga, pa da ih ne ponavljam sve detaljno, reći ću samo kratko, jer

1. očekujem da bilić na treningu uigra taktiku za utakmicu a ne da ih pošalje na teren s nadom da će oni poslušati NJEGOVE (prijateljske) SAVJETE

2. igrači nisu odigrali kako spada jer ih je bilić na to natjerao ili to uzrokovao, nego zato jer su bili prisiljeni (lošim rezultatom, ugrozom kvalificiranja i zvižducima publike, tj pokazali su inat ili dišpet)

3. crveni karton je puno pomogao definitivno

iz tih razloga nemam potpun osjećaj zadovoljstva da je bilić počeo učiti na svojim greškama (u odnosu s igračima i načinu priprema utakmica) i ne mogu bezbrižno razmišljati o tome s kim ćemo igrati na euru i koji nam još mladi igrači dolaze do tada, nego me gricka pomisao da je još uvijek moguće da nas grci sjebu, a mi onda moramo strepiti kroz dodatne kvalifikacije za koje nikad ne znaš što će se izroditi.
ili čak i da ne izgubimo od grka, tu je još latvija i pitaj boga dal još jedna šokantna utakmica kao i sa gruzijom, ili ovom jučerašnjom.

tako da još ništa nije gotovo i treba ostat koncentriran do zadnjeg zvižduka zadnje utakmice, ali je pozitivno što ipak nada u gledanje PRAVOG LICA HRVATSKE na euru postoji, to su jučer pokazali.

ono što može potaknut na potpuno zadovoljstvo je taj neki zaokret u bilićevom nastupu prema igračima i na treninzima, da konačno vidiimo potpis u igri, a ne jalovu igru sve dok nas protivnik ne ugrozi jer onda znamo da se kao ranjena zvijer mi budimo i pokazujemo svoje pravo lice.

ali nećemo uvijek imati raspoloženog dudua koji je sada sve skloniji ozljedama, ili olića, ili mandžukića koji grize do zadnje kapi krvi, niti će luka uvijek biti precizan i silovit kao jučer, zato je SUSTAV IGRE taj koji mora stvoriti razliku između nas i protivnika, jer svi jako dobro znamo da danas svi igraju nogomet, pa čak i malta.