http://blog.vecernji.hr/flak/2008/02/08/vatreni-sto-dalje-od-splita-i-poljuda/
zanimljiv članak, ja nisam bio tada na poljudu, al ne vjerujem da novinar večernjeg laže:
Tako mirni, kolega i ja smo u centru grada parkirali automobili sa
ZG registracijom. I bilo nam je ipak malo čudno kada nam je splitski
kolega šapnuo:
- A, da ga ipak stavite u garažu. Znate, ima svakakvih budala.
Prijatelj sa zagrebačkim registarskim tablicama je, pak, spuštajući
se iz Dugopolja prema Splitu naletio na policiju koja ga zaustavila. I
dok je već vadio dokumente, policajac je samo mirno rekao:
- Ne trebam vaše dokumente, nego vam samo želim dati jednu
sugestiju. Znam da igra reprezentacija, no bilo bi dobro da automobili
parkirate u nekoj garaži, nikako ne na vidljivom mjestu.
Ostali smo mirni, osjetivši ipak toplinu Splićana prema
reprezentaciji. Tako je i izgledalo sve dok službeni spiker na Poljudu
nakon što je kroz tek pokoji sporadični zvižduk najavio nizozemske
nogometaše nije počeo čitati imena i prezimena naših igrača. Broj jedan
Stipe Pletikosa - stadion je eurptirao od oduševljenja. Broj pet Vedran
Ćorluka - zvižduci su se miješali u masi aplauza. A, onda je na red
došao broj četnaest - Luka Modrić. Kompletan stadion se prometnuo u
zbor koji je proizveo zaglušujuću buku od zvižduka. Isto se dogodilo i
kada je najavljen Eduardo da Silva. Sjećam se posljednjih zagrebačkih
utakmica reprezentacije kada su navijači sa sjevera skandirali Stipi
Pletikosi i Dariju Srni.