Interesantno je vidjeti da jos uvijek ima navijaca koji sporedavaju onu sjajnu ekipu iz 1998 sa ovom neuspjesnom.

Katastrofalno prventstvo je pokazalo da bih vrlo, vrlo malo igraca bilo uopce igralo 1998. Jedini koji bi kandidirao bio bih Robert Kovac. Od ostalih nitko ne bi igrao u prvoj jedanaestorici.

Dado Prso nema niti Vlaoviceve kvalitete, a kamoli da ga sporedivamo s sjajnim Davorom Sukerom. Prso samo moze sanjati ono sto je Suker postigao i napravio za Hrvatsku. Najbolji napadac kojeg smo ikad imali dao je u 69 reprezentativnim utakmicama 45(!) gola. To je jedan nevjerovatan ucinak, pa je malo zalosno jednog obicnog Prsu uopce spomenuti uz Davora Sukera. Goran Vlaovic se je nadavao golova kod Dinama i pokazao je da ima vise kvalitete nego Prso.

Niko Kovac i Igor Tudor sada igraju, a 1998 su igrali na njihovim mjestima jedan Robert Prosinecki i Aljosa Asanovic. Zalosno je uopce sporedivati njih dvojicu sa Asanovicem i Prosenickim. Oni ne mogu prema igri naprijed niti 50% posto dati sto su Asanovic i Prosinecki davali.

Mario Stanic i Darijo Srna. Za mene pobjeduje definitivno Mario Stanic. Stanic je imao slavnu karijeru i trcao je kao lud na toj desnoj strani, a Srna je vrlo, vrlo malo pokazao na SP-u.

Babic i Jarni. Robert Jarni je majstor za Marka Babica. Prodornost Jarnija je jos nesto carobno za Babica.

Ajde, necu vise sporedivati, postaje malo zalosno ovu ekipu sporedivati s onom. Ova ekipa nema 50% kvalitete od one. Mi sada samo mozemo sanjati uspjehe od 1998. Zalosno, ali eto realnost.