Pivarić je imao onu jesen kad je dao/nedao gol Arsenalu i kad je na poraslom samopouzdanju stvarno igrao dobro. Tad je i zaslužio pozive. Onda se ozlijedio i od tada je rupetina. Vidiš mu po držanju tijela da je za ništa
Strinić u tri godine u Napoliju nije došao dalje od klupe. U jednom trenutku je imao više nastupa za Hrvatsku, nego za prvih 11 Napolija. Uvijek je izgledao kao zadnji muškarac u stadu, mutav, preplašen, tih, omega tip
Milić je tipična hajdučka opsesija: član Torcide, heroj, rastura po svijetu, a doma ga ignoriraju. Onda potpiše za Hajduk, svojim očima se uvjere da nije nikakvo čudo, nakon tri mjeseca je škovaca i više ga nitko ne spominje oko repke. Jedva čekaju da ode. Ode iz Hajduka i opet postane legitimni kandidat za reprezentaciju i čude se zašto ga se ne zove. Ko Sablić prije 10 godina
Leovac je bio anonimac dok nije u dresu Austrije izbacio Dinamo. Bio u Rijeci, otišao u Paok i po meni je u tom razdoblju (i na SP 2014 i na EP 2016) trebao biti prvi lijevi bek državne momčadi. Al jbga, on je "ničiji" i nema ga tko gurat
[uredio ian wright - 08. prosinca 2017. u 16:10]