U košarci je pravilo jedino da igrač ako nastupi za mlađe selekcije jedne zemlje do 21 godine, odnosno po novome do 23 godine ne može mijenjati zemlju, tj. nastupiti za A selekciju druge zemlje. Sigur u nogometu nebi mogao do 23 nastupati za Kanadu čime ga je lakše  pridobiti jer već do tada vidiš koliko vrijedi.  

Za teritoriji ne znam, ali kod nas je nekad blizu pola selekcije rođeno u Bih, možda i više ovisno o okupljaljanju tako da mislim da to ne vrijedi. 

 

Ali pazi, sad je taj "izbor" reprezentacije postao pravilo a ne iznimka. Koji igrač je bio na Euru koji je zbog različitog porijekla baka i djedova imao "mogućnost birati"  između čak četiri reprezentacije. Ajde za HR igrače mogu shvatiti da gaje entuzijazam prema HR repki, ali takav jedan da može između četiri, a nitko ne spominje i objektivnu konkurenciju u svakoj od tih mogućih repki, kao i pritiske managera... tu se tek priča zakuhava.

Meni je potpuno OK što je jedna dio Srba optirao za CG reprezentaciju, ali kad vidim da FSS (Pixi) šuruje s djecom njihovih iseljenika, nije mi drago. To sve iseljejničke države, pogotovo frustrirane, imaju taj poriv privođenja talenata iz zemalja useljenja.  Hrvatsku u to ne bi ubrojio jer HR je '98 postigla vrhunski rezultat s domaćim igračima (iz BIH su bili Vasilj, Jurčić... Kozniku Prizren...Prosinečki rođen u Njemačkoj, ali ipak je više vremena mladih selekcija proveo ovdje nego tamo). Tako da Hrvatsku ne bi u to društvo, ali naravno da i nama igrači iz iseljeništva znače. Ali Srbija (Pixi) oni bi sad instant na račun drugih sredina.

Tamo 2006. godine smo vrbovali i Daniela Rubena Biloša. Dugo je trajala ta trakavica. Na kraju se odlučio za Argentinu, skupio 3 nastupa i zabio 1 gol.

Ma i dalje je ogromna vecina Srba ponikla u Srbiji, malo ih je sa strane, Kuzmanovic nekad, sad Samardzic i sl.

Nista posebno. 

Puno su "gori" Albanci ciji klubovi rijetko proizvedu reprezentativce, uglavnom je to talijansko-germanska dinaspora, a jos ekstremniji primjer je BIH koja domace igrace ponikle u domacim klubovima koji su se probili do reprezentacije mogu nabrojat na prste jedne ruke...

Doduse, njima kremu svakako pokupe Hrvatska i Srbija, ali svejedno. 

Inače digla se histerija, no ne sad nakon oproštaja Vide i Broza se ne sjećam kada je toliko igrača bilo rođeno van zemlje...

Stanišić(Njemačka), Pongračić(Njemačka), Kovačić(Austrija), L.Sučić(Austrija), P.Sučić(Bih), Igor Matanović(Njemačka) + Mario Pašalić( Njemačka) te Ante Budimir( Bih) i na pretpozivu su Marco Pašalić(Njemačka) i Robert Ljubičić(Austrija)...

Bez golmana od ukupno 27 igrača njih 10 su rođeni vani što je 37%.

Od toga su Mario Pašalić i Budimir odrasli ovdje, ali čak 8 računajući pretpozive je jako velika brojka i radi se dobar posao. 

Inače digla se histerija, no ne sad nakon oproštaja Vide i Broza se ne sjećam kada je toliko igrača bilo rođeno van zemlje...

Stanišić(Njemačka), Pongračić(Njemačka), Kovačić(Austrija), L.Sučić(Austrija), P.Sučić(Bih), Igor Matanović(Njemačka) + Mario Pašalić( Njemačka) te Ante Budimir( Bih) i na pretpozivu su Marco Pašalić(Njemačka) i Robert Ljubičić(Austrija)...

Bez golmana od ukupno 27 igrača njih 10 su rođeni vani što je 37%.

Od toga su Mario Pašalić i Budimir odrasli ovdje, ali čak 8 računajući pretpozive je jako velika brojka i radi se dobar posao. 

Eto, čak smo i postavu bez golmana mogli napraviti od dijaspore...

  Matanović           Budimir      

               M.Pašalić

  Kovačić                 L. Sučić

                   P.Sučić

R.Ljubičić   Pongračić   Stanišić   Sigur

                      

                   

Čini mi se da su neku saudijsku državu jedom diskvalificirali jer su im svi igrači bili rođeni izvan teritorija, ono kupljeni, cjerojatno hrvatski igrači iz BIH su odmah dobili domovnici, nisu mijenjali državljanstvo. A u nogometu su bila dva primjera, jedna karipska arhipelaška država je počela masovno kupovati Brazilce, ne znam je li zbog toga uvedeno ono što je bilo s Sammirom da je uvijet boravak pet godina. 

Slažem se da je u takvim situacijama bitna reakcija Saveza i na njima je da učine sve što je u njihovoj moći da uvjere mladog igrača da se na njega računa, ali ipak je na kraju to pitanje odgoja i karaktera.

Nikad neću zaboraviti kad sam prije par godina gledao na Youtubu reportazu s nekog omladinskog turnira koji se igrao negdje u Njemačkoj. Turnir je osvojio Red Bull Salzburg, a kapetan Red Bulla i igrač turnira bio je Luka Sučić kojeg se u to vrijeme počelo spominjati u našim medijima kao talentiranog mladića iz dijaspore. Poslije dodjele medalja, Nijemci su napravili intervju s Lukom kao najboljim igračem turnira. Na kraju intervjua, Švabo pita Sučića:" Luka, ti si kapetan Red Bulla, ali kakvi su tvoji planovi na reprezentativnom planu? Spominje se da se Austrija i Hrvatska bore za tebe", na što se Sučić nasmiješio i kratko odgovorio " samo Hrvatska". Mislim da ga je još jednom pitao nešto u stilu "znači, u tebe nema velike dileme...", a Luka samo kima glavom lijevo-desno i kaže "nema,nema.."

Za Albaniju su u periodu 95-00 nastpali Ejron Bogdani, Altin Lala, Ervin Skela, Besnik Hasi, Fatimir Vata, Amarildo Zela, Rudi Vata, Albert Duro, Devis Mukaj, Iglli Tare, Kliton Bozgo, Vjoresin Sinani, golman Nalbani, dečki rođeni u Albaniji Envera Hoxe, bili su simpatična reprezentacija, volio sam ih gledati. I čak mi je bilo i drago kad sam vidio da ubacivanje Albanaca s prostora bivše države se pojačavaju i rastu kao ekipa. Sve je bilo OK dok se nije ubacio panalbanski element, tada je to postala selekcije promicatelja političkih pokreta ne nogometne selekcije. Ali za to sama igra, sam sport nije ništa kriv.