Kapa do poda velemajstoru Modriću...
Mi sada imamo puno visokih igrača, a bilo bi dobro uvježbati iz prekida ili kornera akcije koje idu na te visinom obdarene igrače. Možda mnogi od njih nisu još na razini da im igra glavom djeluje kao snaga, ali zakaj ne pokušati, kad-tad će i tu biti golova.
Ono što ipak u igri naše reprezentacije, a pritom mislim na te igrače generacije 1998-2003. može biti određen nedostatak jest nešto slabija okretnost i pokretljivost. Mi momentalno nemamo brzanaca, kao što je to bio jedan Brozović, ili recimo prije Srna. Zato nam se događa da nam protivnik zna uvaliti brzu kontru. S bržim reprezentacijama tu bi moglo biti više teškoća.
Ukupno gledano, utakmica i pobjeda nad Poljskom su popravili dojam i to je taj podstrek koji nam je trebao. Ipak pokazujemo da nismo sterilni u igri, da ima tu i mnogo kreacije te da je pitanje vremena kada će igrači poput oba Sučića, Matanovića, Šutala, Pašalića i Stanišića dovoljno sazriti da mogu postati ozbiljan faktor, na tragu "senatora" Perišića, Vide, Lovrena i Brozovića od prije desetak godina. S druge strane, jedan Kovačić jest klasa, sada već iskusan igrač, koji u sredini terena znači jako mnogo, bez obzira što možda nije dosegao karijeru jednog Modrića, on jest doista sada nezaobilazna karika u igri ove reprezentacije. Trebalo je proći dosta godina.
Perišić također nije za staro željezo i vrijedi biti strpljiv s njime. Bolje on nego ne daj Bože Rebić ili Livaja.