Ibrahimović se nikad nije osjećao kao Hrvat. Pri tom razvodu njegovih roditelja, on je živio sa ocem muslimanom i on je kao muški uzor ostavio veći trag na njega nego majka. 

Njegov cilj čitav život bio je dokazati da nije manji Šveđanin od ostalih Šveđana, da nije drugačiji iako nije plav, i nema prezime na son. Odnosno da oni nisu ništa bolji od njega. Glavni cilj mu je bio uklopiti i afirmirati se tamo.

Rođen je i odrastao na sjeveru, sa malo kontakata sa našim prostorima. S obzirom kako slabo govori naš jezik, a roditelji mu navodno nisu nikad dobro naučili švedski, postavlja se pitanje kako su uopće komunicirali kod kuće.

U to doba prije društvenih mreža i skautskih aplikacija dok je bilo mlad bilo ga je nemoguće proskautirati u Švedskoj, ili znati je li bolji od naših tadašnjih mladih talenata. Čim je otišao i Ajax, već ga je zvala Švedska.