Kaktus Car je napisao/la:
danchy je napisao/la:
ian wright je napisao/la:
zlato je uvijek zlato. Naročito u kvalitetnijem natjecanju.
Sa slabijom mistikom i marketingom
Vidi cijeli citat
Nakon prosirenja diskutabilno je koliko je kvalitetnije, ali sad se i SP prosirilo pa ok.
Slazem se, zlato je zlato, ali bi li radije bio Italija i uzeo Euro 2020. i ne plasirao se na 3SP zaredom ili igrao na Euru i uzeo 2 medalje na SP.
Vidi cijeli citat
Nikoga van osvajača tih medalja (a nekad ni njih, ako je riječ o nogometnim "velikanima") nije briga za srebra, a još manje bronce. Naslov je naslov, sve drugo su utješne nagrade. Svi koji prate nogomet pamte Grčku na Euru 2004., a koga je briga za brončane ili srebrne sa svjetskog 2002.?
Vidi cijeli citat
Ovo je baš nevjerojatno glupa izjava. Po toj logici sve osim zlata možeš baciti u smeće, pa onda srebro i bronca na Svjetskom prvenstvu ne vrijede ništa. Daj molim te. Srebro na SP-u znači da si druga najbolja reprezentacija na svijetu, bronca znači da si među četiri najbolje reprezentacije na svijetu. Hrvatska je to napravila dvaput u četiri godine, s jednom generacijom koja je pritom višestruko manja od nogometnih velesila poput Francuske, Brazila, Argentine ili Njemačke. To nisu nikakve utješne nagrade, nego povijesni rezultati. A ovo s Grčkom 2004. je još bolji primjer promašene logike. Naravno da se europski prvak najviše pamti, pa nije Grčka osvojila prvenstvo u kojem je bila druga ili treća. Ali to što netko nije osvojio zlato ne znači da je njegov rezultat nevažan. Ako ti je jedino mjerilo jesu li bili prvaci, onda možeš izbrisati ogroman dio nogometne povijesti. I usporedba s brončanima i srebrnima iz 2002. nema nikakvog smisla. Nizozemska, Njemačka, Brazil, Argentina, Francuska i druge reprezentacije imaju cijelu povijest velikih rezultata koji nisu završili zlatom. Nitko normalan zbog toga njihove medalje ne naziva utješnim nagradama. Uostalom, pogledaj kako su reprezentacije poput Nizozemske, Belgije, Hrvatske, Turske, Urugvaja (4. Mjesto 2010) slavile svoja druga i treća mjesta, upravo zato što su to povijesni rezultati za njihove zemlje. A što se Hrvatske tiče, upravo se vidi koliko je argument glup. Kažeš da nikoga nije briga, a osam godina kasnije i dalje se raspravlja o Hrvatskoj 2018. i 2022., o Modriću, Daliću i toj generaciji. Hrvatska je zbog tih rezultata postala reprezentacija koju cijeli svijet respektira. Naslov je naravno najveća moguća stvar i nitko to ne osporava, ali između osvojio si naslov i nije vrijedilo ništa jer nisi osvojio naslov postoji ogroman prostor. Srebro i bronca na SP-u nisu utješne nagrade, nego rezultati koje većina reprezentacija na svijetu nikada neće doživjeti. Ako je kriterij stvarno samo zlato, onda slobodno reci da su svi osim prvaka neuspješni. Samo onda problem nije u Hrvatskoj, nego u potpuno suludom kriteriju kojim pokušavaš mjeriti uspjeh. Vise bi volio da smo na svakom prvenstvu i gdje ponekad odemo do kraja nego biti grcka i Italija osvojiti euro i ne plasirate se na 657 iducih prvenstava
