Ne vidim razlog za potpuni panični raspad nakon subote, ali isto tako više nema razloga mazati oči.
Bilić je glavni odgovorni. Ne zato što su igrači bez krivnje, nego zato što trener mora dati strukturu, energiju, plan i hijerarhiju. Trenutačno se ne vidi ništa od toga. Nakon Španjolske i Engleske momčad izgleda kao skup igrača koji su se prvi put sreli na aerodromu.
Najgore je što Bilić djeluje kao trener iz nekog drugog vremena. Njegov pristup, komunikacija i nogometna ideja kao da nisu prilagođeni modernom međunarodnom nogometu.
Ako je točna priča da je Bilić rekao da će otići samo ako opet izgubimo s pet ili više golova razlike, onda je to dodatni dokaz koliko je promašen cijeli pristup. Reprezentacija se ne vodi kao oklada na granicu golova. Možeš izgubiti 0:1 i biti potpuno nadigran. Možeš pobijediti 1:0 iz jedinog udarca, a izgledati kao da te protivnik držao u kaznenom prostoru 90 minuta. Rezultat nije jedino mjerilo. Ono što gledamo na terenu jest.
Ako protiv Španjolske opet budemo bezvoljni, razbijeni i bez ikakve ideje, Bilić mora otići bez obzira na rezultat.
Neću ni Modrića štedjeti. On je najveći hrvatski igrač svih vremena i to mu nitko ne može uzeti. Ali to ne znači da mora igrati svaku utakmicu od prve minute, u svakoj ulozi i protiv svakog protivnika. Protiv najjačih ekipa, kada imamo manje posjeda i kada treba trčati, zatvarati prostor i igrati u visokom ritmu, Modrić više ne može ko starter.
Ako se reprezentacija i dalje vrti samo oko Luke, onda svjesno usporavamo razvoj nove generacije. Mlađi igrači nikada neće preuzeti odgovornost ako im se stalno šalje poruka da je Luka centar svega. On može pomoći, može biti lider, može ulaziti, može kontrolirati utakmice kada imamo posjed, ali ne smije biti razlog da se cijeli sustav zaustavi u prošlosti.
Perišić je druga priča. On je još uvijek naš najbolji krilni igrač i treba ga koristiti tamo gdje je najopasniji, na krilu, jedan na jedan, u tranziciji i u završnici. Nema smisla gurati ga u uloge u kojima troši energiju daleko od gola.
Kramarić, Mario Pašalić i Mišić trenutno nemaju što tražiti u reprezentaciji. K
Zato treba prestati vrtjeti ista imena i početi zvati igrače koji mogu donijeti nešto drugo. Segečić, Škafar, Zužić, Sotiček, barem jednoga od njih treba priključiti već u sljedećem ciklusu. Nemamo luksuz čekati da netko postane savršen. Krila su nam problem već godinama.
Marco Pašalić stagnira u SAD-u. Može poslužiti protiv slabijih ili prosječnih protivnika, ali čim razina naraste, vidi se da nije igrač za najveću scenu. Majer na desnoj strani može biti opcija, ali to opet nije trajno rješenje problema.
Igrači također moraju prestati šutjeti i skrivati se. Stanišić, Gvardiol, Kovačić, Vlašić, Pašalić, Livaković, svi oni imaju dovoljno utakmica, iskustva i statusa da podignu glas. Ali na terenu se prečesto vidi tišina.
Ne treba još zakopati nas nogomet, ali treba zakopati ideju da će nas stare zasluge, veliko ime Modrića i Bilićeva karizma same po sebi spasiti.
