Stvar je, nažalost, vrlo jednostavna. Ove prezentacije na terenu (pogotovo u nedjelju) produkt su 2 osnovne stvari.

1. U utakmicama ne prevelike važnosti gdje su motivacija i naboj manji, i gdje na površinu izlazi čista kvaliteta i individualna snaga, mi se sa engleskom u ovom sastavu ne možemo nositi. Oni nam čak i više, u odnosu na Španjolsku, ne odgovaraju radi stila igre. U odnosu na Euro, gdje smo možda izgledali malo bolje, to je osnovni razlog zašto smo od -3 sada odjednom došli na -7 (realno, tada smo trebali dobiti još 2,3 gola, ali nismo zahvaljujući Livakoviću).

2. Radi odnosa prema "senatorima", mlađi igrači (ne mladi, jer mladih izuzev Vuškovića zapravo nemamo) su zadnju utakmicu odigrali sa niti 50% jer vide da se ovdje ne nazire njihovo vrijeme i da će cijelu reprezentativnu karijeru neki igrači (tipa Vlašić, Pašalić, Majer) koji su na već oko 30 godina služiti kao zamjena senatorima koji će igrati do 40+. 

Da se razumijemo, Luka Modrić je najveći nogometaš u povijesti reprezentacije (vjerojatno u top 10 centralnih veznjaka svih vremena) i činjenica je da trenutno nemamo 3 veznjaka bolja od njega. Međutim, 01.06.2028. imat ćemo i 10 veznjaka boljih od njega jer je njegov pad sada potpuno jasan i u zadnje 2,3 godine jasno vidljiv. Sada će samo eksponencijalno krenuti prema dolje. 
Ne razumijem zašto si to radi. Nadam se da će, ako ne izbornik, makar on odlučiti da je vrijeme za završetak i da ćemo u kvalifikacije za europsko prvenstvo krenuti sa novom ekipom.

U cijelu priču ubrajam i budimira i kramarića. Oni su i dalje u top5 hrvatskih napadača, ali za 2 godine to neće biti. A i razlika između njih i ostalih je mizerna sada (puno manja nego prije 2 godine npr.).

Što se Perišića tiče, jasno je da i on pati od sindroma Cristiana Ronalda, kao i Modrić. Međutim, situacija na krilima je toliko loša da će on vjerojatno i za 2 godine biti naše najbolje krilo (čovjek od 39 godina tada). To je poprilično poražavajuće, ali isto vrlo jednostavno za pretpostavit jer mi od njega nismo uspjeli naći nekog pravog krilnog igrača na razini a selekcije.

Pjaca, Halilović, Rebić, Brekalo, M. Pašalić (vjerojatno sam nekog i zaboravio), sve su to igrači koji su imali potencijal kao mladi igrači, ali iz razno raznih razloga nisu ga ispunili. Ne vidim razloga zašto bi ga sad odjednom ispunili igrači tipa Segečić, Jagušić, Škafar Žužić i sl., kada u godinama gore navedenih nisu bili ni upola toliko talentirani igrači. Treba nazvati stvari svojim imenom. Da se razumijemo, nitko sretniji od mene da Škafar žužić za 2 godine nakon sezone u Dinamu uđe u reprezentaciju s razlogom, ali su me svi događaji oko naših krilnih napadača kroz povijest naučili da je jako mala vjerojatnost za to.