provincijalac je napisao/la:
LeonardoDaVinci je napisao/la:
provincijalac je napisao/la:
Kažem ja je napisao/la:
LeonardoDaVinci je napisao/la:
Tobol Kostanay je napisao/la:
LeonardoDaVinci je napisao/la:
Ali isto tako velesila je i ona reprezentacija koja se non stop bori za najvise plasmane. A to hrvatska je radila i prije dalica radit ce i poslje.
Vidi cijeli citat
Kad se to hrvatska prije Dalica borila za najvise plasmane? 1998. i kad jos?
Vidi cijeli citat
2008, 2016 ali nije bilo daliceve srece
Vidi cijeli citat
Bilić je 2008. bio doslovno 30 sekundi udaljen od polufinala Eura, a ljudi pitaju kad smo se borili za najveće plasmane. Pa malo sreće ti treba. U jednom raspucavanju u Rusiji Modriću se lopta provukla do gola iz penala, mislim protiv Danske. I neka je, zaslužio je malo sreće, ali bez toga nema uspjeha. Mogli smo i tada kući otići pa ne bi bilo finala.
Vidi cijeli citat
Da nije skakao kao majmun i slavio pobjedu prije kraja utakmice, nego da je smirivao igrače i davao im zaduženja za tih zadnjih 30 sekundi, možda bi i vidjeli to polufinale.
Vidi cijeli citat
U trenutku kada zabiješ gol u 119. minuti, gotovo svaki trener i klupa će eruptirati od emocija jos je tad bilic bio mlad, mladji od modrica na ovom Sp-u. Nitko nije izgubio utakmicu zato što je izbornik skočio od sreće. Pravi razlog ispadanja je što igrači nisu uspjeli sačuvati prednost doslovno nekoliko minuta. To je kolektivna pogreška na terenu, a ne zato što je Bilić slavio gol. Da Hrvatska nije primila pogodak, danas bi se ta ista proslava slavila kao jedna od kultnih scena hrvatskog nogometa.
Vidi cijeli citat
Stoput prožvakana tema ali izbornik/trener zadnji je koji si to smije dopustiti u takvoj situaciji, on je taj koji treba obuzdati igrače. Mogu mislit kako bi Ancelotti erumpirao od oduševljenja u sl. situaciji, eventualno bi podigao ruke u zrak i pojačao tempo ubijanja žvake, a zatim bi dao precizne instrukcije igračima. Ali dobro, sad sam i ja pretjerao, zato je, između ostalog, Ancelotti Ancelotti a Bilić Bilić
Vidi cijeli citat
Problem je što se cijela priča svodi na jednu gestu nakon gola, kao da je to razlog ispadanja. Nije. Izbornik u 119. minuti ne može u sekundi zaustaviti emociju cijele klupe i igrača nakon gola za polufinale Eura. To nije situacija treninga nego ogroman trenutak pod pritiskom. Kažeš da je trebao smirivati igrače i davati upute za zadnjih 30 sekundi, ali igrači na terenu nisu djeca koja ne znaju rezultat i vrijeme. U toj fazi utakmice svatko na terenu mora preuzeti odgovornost i odraditi osnovne stvari: sačuvati loptu, zatvoriti prostor, napraviti faul ako treba i dočekati kraj. Usporedba s Ancelottijem nema smisla jer ni najveći treneri svijeta ne kontroliraju svaki detalj u zadnjim sekundama. Koliko je samo velikih trenera ispalo nakon golova u sudačkoj nadoknadi? To nije pitanje karaktera nego nogometa. Najlakše je danas reći "Bilić je trebao stajati mirno", jer znamo ishod. Da Hrvatska nije primila taj nesretan gol, ista ta proslava bi se gledala kao emocija i zajedništvo momčadi. Pravi problem nije bio što je izbornik slavio 20 sekundi, nego što momčad nije uspjela odigrati još tih nekoliko trenutaka kkoncentrirao. Kritizirati odluke, taktiku i pripremu utakmice je legitimno. Ali kriviti čovjeka jer se veselio golu u 119. minuti je traženje krivca na pogrešnom mjestu.
