meni se ta utakmica isto nije svidjala. falilo je krativnosti i iedje. goal od olica nije isto bio bas nesto. dobro,ubacivanje je bilo dobreo,ali to nece oroci, stvarno ni protiv danske. trebali smo pobjediti sa 2 ili 3 : 0, a ne 1 : 0, sta je to vec. onda se je hvalilo golmanna Königa od slovacke, koji je '''' skidao jako dobre sutove ''''. ma to nije ni bio problem za njega, zato jer su nasi cijelo vrijeme pucali na njega, kao naprimjer netetljak sa glavom ili olic dok je istrcao naprijed.

neznam stvarno,ali ova nasa igra je dosta losa, i ovako necemo doci daleko u portugalu. ako cemo tako igrati protiv svicaraca, onda nam samo moze bog pomoc.....
stvarno nam faliju ideje i greativnosti u igri, i to ce nas kostat.ali sta se moze, nadam se da ce doci jedan '''' mozak '''' koji stvarno ima ideje i dovodi kreativnos u igru. neki kazu da je rapaic nas '''' mozak '''', ali ja ne mislim tako.

sad cemo jos viditi protiv danske kako stojimo, ako pobjedmo onda je dobro,ako ne, onda cemo imati problema u portugalu....

Doro dosli na ovaj forum............nasa repka nece nista napraviti........proci ce kao mladi u21 u njemackoj

OTTO BARIĆ HRVATSKI IZBORNIK NAKON POBJEDE NAD SLOVAČKOM (1:0) U RIJECI DODATNO JE NAPUNJEN OPTIMIZMOM UOČI EUROPSKOG PRVENSTVA
Imamo igru i za Francuze
Ne želim govoriti o Kranjčaru, pitajte me za igrače koji su protiv Slovačke odigrali odlično
U subotu navečer Otto Barić bio je oduševljen, hvalio je igrače poimence siguran da je pronašao dobitnu kombinaciju. Pobjeda nad Slovačkom (1:0) pojačala je kod izbornika ionako prisutni optimizam, u njegovim očima, nakon Kantride, ova je reprezentacija sposobna za velike stvari. Vjerujte, imam momčad za Švicarsku, ali vam je još uvijek ne želim reći. Ne samo to, u Rijeci sam dobio potvrdu da imam 17-18 igrača na koje ozbiljno mogu računati, oni mogu odgovoriti na sve načine igre i u susretima s Englezima i Francuzima. A to će biti tri potpuno različite utakmice, ali se ne moramo bojati. Imamo igru i za jedne i za druge, igrače koji mogu zaustaviti Beckhama ili Zidanea - počeo je Barić jutarnji razgovor nakon "futtinga" po Tuškancu.
Počeo je nabrajati, jedan po jedan dobivali su plusiće iza svojih imena.
- Osam ih je bilo odličnih, tri-četiri vrlo dobra, ostali dobri. Bjelica, Mornar, Rapaić, Šimunić, Olić, Šokota, Šimunić, pa i Tokić i Niko Kovač. Još kad nam se priključe Srna, Pršo i Klasnić, bit ćemo momčad višestruko pokrivena na svim mjestima.
Očito je Milan Rapaić prvi igrač ove reprezentacije, sve akcije idu preko njega. No, što ako ga Švicarci uspiju zaustaviti, koja su alternativna rješenja?
- Pa, imamo Mornara, Srnu, Pršu... Ma, neću dalje jer ćete onda otkriti sastav.
Najavili ste da ćete se čuti s izbornikom mlade reprezentacije Martinom Novoselcem i još jednom analizirati temu Kranjčar i Babić A-reprezentativci.
- Da, čuli smo se u subotu, ozbiljno razgovarali, no to bih također zadržao za sebe.
Dobro, što je s Kranjčarom?
- Zašto me sad to pitate, a ne pitate me za one koji su bili odlični na Kantridi? Složit ćete se sa mnom, tempo je bio mnogo jači na utakmici u Rijeci nego na onoj u Njemačkoj. Zato ne bih pričao o Kranjčaru.
Čini se, Barić je odlučio, Niko neće biti u zrakoplovu za Portugal, ali odlučio je još nešto - Nenad Bjelica izborio je mjesto u prvoj momčadi.
- On je bio sjajan, iako nije dao toliko prema naprijed. Međutim, devet od 10 njegovih lopti ostalo je u našim nogama, općenito, više smo držali loptu nego u dosadašnjim susretima sa sličnim protivnicima. Bjelica će, ovisno tko će mu biti partner na sredini, davati i više za napad.
Na kraju je podvukao.
- Sretan sam, jer ne moram brinuti zbog ozljeda ili neke druge više sile, svaki igrač ima zamjenu. Što se naše reprezentacije tiče, sve sam napravio, a ako netko bude bolji od nas, čestitat ću mu mirne savjesti.
Tomo NIČOTA

U PORTUGAL PUTUJEMO BEZ KLASIČNOG RAZIGRAVAČA
Barić ovisan o Milanu Rapaiću
Nakon mnogo pokušaja izbornik se mora osloniti na igru preko bokova
Odlaskom slavnog vatrenog trojca Asanović - Boban - Prosinečki hrvatska nogometna reprezentacija izgubila je onu zlatnu nit u sredini terena, a izbornik Otto Barić od svoje prve utakmice protiv Walesa u kolovozu 2002. godine tražio je novi srednji red. Najprije je pokušao s Marijem Bazinom, nogometašem GAK-a, dobiti protok igre, dobiti idejnost, no Bazina je na startu pokazao da ne može odgovoriti tom zahtjevu. Vrlo brzo je pokušao i sa Silvijem Marićem i Davorom Vugrincem, no igrali smo slabo, teško dolazili u prigode. U sredini igrališta niti Milan Rapaić nije bio konkretan i opasan. Dugo je Barić iščekivao eksploziju Nike Kranjčara, no Dinamov kapetan je imao velikih problema s ozljedama, a u Njemačkoj na EP-u mladih nije uvjerio izbornika da mu može pomoći. Na kraju je "kockasti" strateg pozvao Nenada Bjelicu, no odmah ga je usidrio na centru igrališta, obvezao da mnogo radi za momčad, a tada do izražaja ne može doći njegova kreativnost.
Mozgajući izbornik je uoči zagrebačkog sraza protiv Belgije tražio igru po bokovima, Rapaić i Srna imali su zadatak da svojim prodorima i ubačajima "nahrane" napadače i to se u tom srazu pokazalo kao dobitna kombinacija. Iako je tražio i alternativne načine, definitivno se taj, kako ga predsjednik HNS-a Vlatko Marković voli nazvati "skandinavski stil", pokazao kao najučinkovitiji. Uz Rapaića, na desnoj strani Mornar i Srna također mogu probiti, ubaciti i na taj način biti ravnoteža Rapaiću.
Istodobno je Barić tragao i za veznim igračima koji će u srednjem redu "šljakati", i tu je izvrtio Tapalovića, Leku, Tudora, N. Kovača, Vranješa, na kraju je želio tu vidjeti i iskusnog Soldu. Naravno da je tražio od tih igrača da mnogo trče, ali i da na planu igre budu konkretniji, da dolaze i u završnicu, da iz drugog plana budu opasni. Nažalost, takvog igrača nije pronašao.
Kao eventalna pomoć pojavili su mu se Pršo i Šokota, dva napadača koji su jaki na lopti, koji uz umješnost u kaznenom prostoru bez problema mogu odigrati i kao povučeni napadači. I nije tajna da Barić razmišlja o Prši kao igraču iza dvije špice koji bi mogao oplemeniti igru, premda će se na kraju za nju teško odlučiti. Razmišlja da iza napadača postavi i Srnu, koji je brz, prodoran i ima nezgodan udarac.
Tako je igra srednjeg reda, srca svake nogometne momčadi, ostala vječni Barićev problem, sa spomenutim modifikacijama to ipak može biti za svakog suparnika opasno. Druga je stvar što smo naviknuli na vic u igri, u sredini smo uvijek bili odlični. Na kraju, način igre i njen profil se određuju prema igračima kojima se raspolaže. A Barić jednostavno nema izvanserijskog razigravača. Ovisan je o Milanu Rapaiću. A niti to nije loše.

IZA NAJBOLJEG SVJETSKOG NAPADAČA VELIKA JE KARIJERA, S TENDENCIJOM DA POSTANE JOŠ VEĆA
Hrvatima još nije uspio zabiti niti jedan pogodak
Nema nogometnog stratega, igrača, pa čak ni površnog nogometnog kibica koji ne poznaje dobar dio vrijednosti napadača Arsenala i francuske nogometne reprezentacije Thierryja Henryja. Već je proglašen najboljim napadačem ove sezone pa to samo svjedoči da poznavanje tog vižljastog Francuza ne pomaže nogometnim trenerima suparničkih momčadi da ga zaustave. Uz postavljanje posebnih čuvara, ili igranja na preuzimanje, zatvaranje prostora kojim bi lopta mogla do njega, ma baš svime su se suparnici trudili zaustaviti ga. I nisu uspijevali.
Uz najboljeg nogometaša današnjice, reprezentativnog suigrača Zinedinea Zidanea, Henry je najveća zvijezda francuske reprezentacije. I zacijelo najveća prijetnja izabranicima Otta Barića. Jer, za podsjetnik rijetkima koji to još ne znaju, Francuska je drugi suparnik našoj reprezentaciji u skupini na Europskom prvenstvu u Portugalu.
Naš je izbornik Otto Barić jednom, pomalo neoprezno, rekao kako nema napadača u svijetu koji bi mogao prevariti Roberta Kovača. Naš je stoper iskusan igrač, ali Henryja su čuvali i bolji. Kasnije se Barić ispravio, zaključio da takvog napadača ne može čuvati jedan igrač, da za takve suparnike posebno treba postaviti igru. Barića može tješiti jedna činjenica: Hrvatska je dosad odigrala tri utakmice s Francuskom, a u niti jednoj Henry nije bio strijelac, s tim da u jednoj od njih (prijateljska na Saint Denisu) nije igrao.
No, ove smo se sezone nagledali njegovih pogodaka, poslao je dovoljno upozorenja. Tako je ove sezone u majici Arsenala igrajući u Premierligi postigao 23 pogotka te odveo topnike do uvjerljivog naslova prvaka Engleske. Od ta 23 pogotka, sedam je postigao iz jedanaesteraca. Možda će statističarima biti zanimljiv podatak da je tijekom sezone uputio 105 udaraca u okvir, a 66 puta tukao neprecizno. Dakle, riječ je o prilično velikoj, opakoj točnosti. Kako engleske momčadi uglavnom igraju obranu u liniji, svojom brzinom Henry dosta često ulazi u zaleđa, tijekom sezone u nedopuštenoj poziciji našao se 62 puta. Vrijedni statističari nisu zabilježili koliko puta je iskoristio krivo postavljenu zamku za zaleđe.
S Henryjem i Zidaneom kao prvim zvijezdama Francuska je prvi favorit Europskog prvenstva. U skupini s Engleskom, Hrvatskom i Švicarskom svi je vide u drugom krugu. Henry pak upozorava takve optimiste na oprez.
- Sigurno je da smo Englezi i mi favoriti za uspješan prolazak skupine. Ali dalje je teško nešto predvidjeti, ima u Portugalu puno dobrih momčadi. Portugal igra kod kuće, opasni su i Španjolci, Talijani, Nizozemci. Ljudi govore da Njemačka neće biti dobra, ali ona je uvijek u vrhu - tvrdi Thiery Henry.
Koliko god je uvjeren da će Engleska i Francuska uspješno proći kroz našu, skupinu B na EP-u, Henry bi se rado ponovno susreo s Engleskom.
- Da, i to u finalu Portugala. Mislim da bi svi voljeli gledati takav finale. Englezi imaju dobru momčad, možda će mnoge iznenaditi svojim dobrim rezultatima, ali ne i mene. Dobro ih poznajem, a volio bih zaigrati dvaput protiv svojih klupskih kolega Ashleyja Colea i Sola Campbella.