Uopce nije bitno da li je bilo zaledje.
Ekipa koja ima vise iskustva - kod svih igraca - takve lopte cuva i veze - i ide prema autu - i trosi vrijeme. Nema nista necasnog oko toga (ako to radis zadnje dvije minute tekme) - to je isto - nogomet.
Pravi i krajnji Pobjednici uvijek u porazu traze gdje su oni sami pogrijesili - a ne krive suca, srecu i Allaha.
Treba analizirati i vidjeti da li je bilo bolje da smo se postavili ofanzivnije prema Turcima od pocetka utakmice - koji su detalji presudili.
Npr. ja sam uvjeren da ce se u sljedecoj tekmi Corluka na onakve zalutale lopte bacati prsima u blok (poput kapetana nam Nike), a ne okretati ledja i drzat fige da protivnik promasi.
U sljedecoj infarkt utakmici Bilic nece trcati po cijelom terenu nakon naseg vodstva - nego eventualno poskakat po pomocnicima i onda smiriti ekipu (vjerojatno nakon Turske to nece ni biti potrebno - i to je velika pouka ove tekme).
Mi smo izuzetno emotivan narod - npr. svi smo - kao i izbornik - vezani za Srnu - njegove zasluge, borbenost i duh. Ali npr. u utakmici s Njemackom smo primili drugi gol jer Srna nije vise mogao (zbog udarca u butinu) - ali je u svom zaru inzistirao da ostane jos 5 minuta na terenu.
Bilic - normalno vjeruje svojem igracu - ali svejedno - opet lekcija za sljedeci put i obavljanje svih procjena hladnije glave.
Isto tako u tekmi s Turskom Srna je ocito bio indisponiran - normalno - zbog ozljede koja ga je izbacila iz ritma. Da li je trebalo na kraju mozda izvesti Srnu - ubaciti Leku/Vukojevica i pustiti Modrica na desno (jer se cijela taktika Turaka i svodila na to da se zbunkeriraju u sredini, pa sto prodje krilima) - to je sad za rubriku sa-bi-bi-da-je-bi.
Mozda prijedlog za neku takvu buducu situaciju, u daljnjim analizama. Opet velika lekcija.
Svejedno smo se dokazali kao opasna ekipa i bez najboljeg napadaca i nekog klasicnog napadaca.
Nasi igraci bi se iz OCAJA, TUGE itd. trebali okrenuti vlastitim greskama ili stvarima koje su mogli bolje izvesti (posto ih uvijek ima) - i brze ce sigurno preboljeti poraz - jer jednostavno nad tim imaju kontrolu - mogu se radom i iskustvom poboljsavati.
Iskreno receno, u ovih par dana sam protrcao te faze tugovanja (vjerujem i vecina vas) - i sad mogu cak simpatizirati Turke ako pokazu nesto herojsko protiv Nijemaca (iako sumnjam jer su previse oslabljeni i vise ce to biti kvazi-bunker kao protiv nas).
Reprezentacija nam je pala na krajnjem i najekstremnijem testu (i sad vise nece jer su naucili i tu lekciju - cak ni iskusniji igraci u ekipi nisu imali u nogama knock-out tekmu - cetvrtfinale na velikom natjecanju). Dakle, ako su to apsolvirali - a ostale su testove vec prosli - mozemo bit eksplozivno optimisticni sto se buducnosti tice.
Nisu to utjehe - to je realno stanje stvari. Ovako iskovana momcad je vec opasno oruzje za sve reprezentacije svijeta - a kad joj jos nadodamo onaj dijamantni vrsak zvan Eduardo - ne moze covjek docekat da ih vidi u kvalifikacijama za SP.
[uredio Dropshotski - 25. lipnja 2008. u 11:52]
Hrvatska košarka - Povratak u budućnost...