https://www.index.hr/sport/clanak/iz-hnla-je-otisao-u-klub-koji-se-raspadao-sad-s-hitekipom-ispisuje-povijest/2442940.aspx
Vodeća ste momčad poljske lige. Kako je došlo do toga uzevši u obzir to da Rakow nikad nije bio prvak?
Nije stvar u tome što se dogodilo ove sezone, već ono što se događa godinama otkako je Michal Swierczewski postao vlasnik kluba, a Marek Papszun trener. Svake godine radimo korak unaprijed. Dvije godine zaredom bili smo drugi te smo dva-tri kola prije kraja imali sve u svojim rukama, ali smo kiksali u zadnjim utakmicama.
Do kraja je 12 utakmica, što nije malo. U svlačionici nema euforije, znamo koliko se lako situacija može promijeniti nakon samo jedne utakmice. U gradu možda očekuju naslov. Mi idemo utakmicu po utakmicu.
Predstavite nam klub Rakow.
Predsjednik je Swierczewski, a trener Papszun je najbolji u Poljskoj. Klub konstantno raste i svake smo godine u borbi za naslov. Klub ima povijest, ali do dolaska novog vlasnika igrali su u nižim ligama. Njegovim i dolaskom trenera se sve promijenilo. Predsjednik je super tip, s time da ga i ne viđamo često.
Igramo dobro uigranu formaciju 3-4-3. Trener je perfekcionist i veliki radnik. Od nas ima velika očekivanja, što je ključ ovoga što radimo. On postavlja primjer, a mi ga slijedimo. Taktika je jasna u milimetar. Imamo puno sastanaka, individualnih razgovara i svakodnevnih analiza.
Puno vremena provodimo sjedeći i gledajući analize. Pogriješimo li i primimo gol, bit će sasvim jasno tko je što trebao napraviti i gdje je trebao stajati. Ne možemo se izvući. Najjača strana nam je što smo uigrani i što ni za koga ne mijenjamo sustav. Usavršavamo svoju igru te joj dodajemo nove komponente.
Kakvi ste po pitanju analiza utakmica? Neki igrači ih ne vole, dok ih drugi obožavaju.
Nisam bio oduševljen kada sam bio mlađi. Stigavši ovamo, shvatio sam koliko mi pomažu, kako se razvijam i koliko mogu naučiti kada mi netko ukaže na pogrešku jer se na terenu situacija prebrzo odvija, pa nemam vremena analizirati.
Svakodnevno učimo na treninzima, koji se snimaju dronovima. Konstantno izvlačimo pouke. Dakle, promijenimo sam mišljenje otkako sam u Rakowu. Sastanci ponekad traju i sat vremena, plus rad na prekidima i individualne analize. Izvana se čini puno, no mi smo naviknuti.
Dojam je kako imate odlične uvjete u Rakowu, no vaš suigrač Fran Tudor je izjavio kako su među slabijima u poljskoj Ekstraklasi.
Uvjeti su loši po pitanju terena. Imamo glavni stadion napravljen za prijelazno razdoblje dok se razmišlja o potencijalnoj izgradnji većeg. Pokraj imamo pomoćni teren koji nije u najboljem stanju i koji nije grijan, zbog čega moramo kemijati oko treninga.
Da se razumijemo, uvjeti nisu loši što se tiče opreme ili ljudi. Na primjer, stručni stožer ima 13 trenera, četiri fizioterapeuta, analitičare, dva kondicijska... Generalno nije uopće loše.
Kapetan ste gotovo cijelu sezonu jer nema suigrača Tomasa Petraseka. Kako ste odabrani?
Nekoliko nas je imalo razgovor s trenerom uoči sezone. Fran (Tudor, op. a.), Petrasek i ja smo dugo u klubu. Trener je tako osjetio. Da je izabrao Frana također ne bi pogriješio. Liderstvo se kod mene rodilo s iskustvom.
U klubu imamo mentalnog trenera. Nisam se s tim susreo ranije u karijeri, ali mi pomaže. Jednostavno, sjednem s čovjekom i podijelim svoje razmišljanje. Nerijetko se osjećam lakše nakon toga. Skine mi pritisak, recimo. Stvarno se u klubu pazi na sve, pa tako čak imamo predavanja o snovima.
Czestochowa je poznata po speedwayu.
Strašno popularan sport u gradu, možda popularniji od nogometa. Imaju odličan stadion, bolji od našeg. Prošle godine je bila važna utrka, ali nisam znao i nažalost nisam otišao. Velika mi je želja to vidjeti. Nisam ni znao za speedway dok nisam došao ovamo. Njima je to ludilo.
Poljska je zemlja od 40 milijuna stanovnika. Kakav je nogomet ondje generalno?
Liga je fizički zahtjevna. Puno je trke i duela, naoko nema prekrasnog nogometa. Uspoređujući s HNL-om, kvaliteta je slabija. Ali sve je više Španjolaca, Portugalaca ili Balkanaca kojima se pojačavaju uz domaće, poljske igrače.
Nije ovdje lako igrati, s time da se ovdašnji klubovi probijaju i u Europi. Među ostalim, mi smo dvije godine zaredom bili blizu ulaska u skupinu Konferencijske lige, ali ispali smo od Genta i Slavije Prag.
Infrastruktura je top. Naš je stadion možda među najlošijima. Nema kluba koji nema dobar stadion. Medijska praćenost je nešto što čini razliku između HNL-a i poljske lige. Ovdje na dan utakmice osjetiš da je utakmica. Recimo, busom se iz hotela ide na stadion. Mnogo ljudi dolazi na utakmice, osobito kada se, primjerice, igra protiv Lecha u Poznanu.
Tada već uoči utakmice oko stadiona bude deset tisuća ljudi. Osjetim atmosferu kad izlazim iz autobusa, kao u Ligi prvaka, što sam kao mali gledao na TV-u. Ovdje se tako radilo prije pet godina. Meni je to bilo vau. Emisije su također jako detaljne, izgledaju poput onih na Sky Sportsu. Po tome su daleko ispred Hrvatske.
Vratimo se na početak vaše karijere u Osijeku, za koji imate 47 službenih nastupa.
Nogomet sam počeo igrati sa sedam godina. Krenulo je mnogo prijatelja iz škole, a ja sam jedini ostao. Najdraža utakmica za seniore mi je pobjeda protiv Dinama na Maksimiru, kada je Josip Knežević zabio za pobjedu.
Sjećam se kako sam bio malo bolestan uoči utakmice. Osijek jako, jako dugo prije toga nije slavio na Maksimiru. Rano smo zabili, a oni su nas pritiskali. Odigrao sam dobru utakmicu u kojoj nismo dobili gol. Velik uspjeh. Slavili smo u autobusu, a navijači su nas dočekali.
Možete usporediti financijske probleme koje ste imali u Osijeku i Wisli?
U Poljskoj sam imao puno bolji ugovor nego u Osijeku. K tome, dolazim iz skromne obitelji. Ne trošim puno novca, pa mi je jedna plaća bila i više nego dovoljna za nekoliko mjeseci. U Poljskoj primaš bruto plaću. Doprinose i poraz plaćaš sam.
No ne moraš platiti odmah, tako da smo dva-tri mjeseca živjeli, a da nismo odmah platili državi. Naravno, financijski problemi nisu postojali odmah jer sam prvih godinu dana u Wisli redovno primao plaću. Nakupio sam novac kojim sam mogao normalno živjeti.
Iako ćete još dugo igrati profesionalno, razmišljate li o financijskoj budućnosti?
Razmišljam, da. Gledam u što investirati, primjerice u nekretnine. Kupio sam stan u Krakowu kada sam potpisao malo veći ugovor jer mi je, kao što sam rekao, grad jako lijep. Usto, kupio sam par nekretnina na moru u Hrvatskoj. Na taj način ulažem novac i brinem o budućnosti. Nikada ne znaš što se može dogoditi. Jedna ozljeda sve mijenja.
Nije kopiran čitav intervju. Pronađe se na tom vražjem indexu dosta afirmative
[uredio Dinko Bilich - 03. ožujka 2023. u 19:20]
