Bokšić je vjerojatno najtalentiraniji naš napadač od 90-ih, ne želim uspoređivati sa onim ranijima kao Skoblar, Jerković i ostale legende koje nisam gledao.
Međutim, čovjek je imao sve od brzine, visine i snage, nevjerojatne tehnike i nogometne inteligencije. Možda najsličniji talent po tome je imao Pjaca prije ozlijede. Nažalost, obojica su imala probleme sa ozljedama, Alen je unatoč tome ostvario svjetsku karijeru, ali ni približno kakvu je mogao.
Općenito mislim da je problem većine ovih igrača bio prijelaz iz onog sustava gdje nisi smio van do svoje 28 godine i činjenica da je 90-ih jako mali broj stranaca mogao uopće igrati u stranim ligama, te su se preferirali domaći igrači ili baš strane top klase. Oni su dolazili poputno nepoznati iz nekad komunističke zemlje te su kretali doslovno od nule. Najveći uspjeh koji ih je lansirao kao 98 je došao kada su već bili u zrelim godinama, a tada su 30-te često označavale i kraj karijere ili velik pad dok danas imaš još 5 do 6, a neki i više nogometa vrhunske karijere na visokom nivou.
Boban i Šuker su ostvarili unatoč tome vrh karijere, Bokšić dio je, ali su ga ozljede drastično usporile. Za Asanovića, Robija, Bilića, Štimca, pa čak i Jarnija bez obzira na igranje u Madridu mislim da bi svi imali daleko daleko bolje karijere u sustavu kao danas gdje bi kao mladi mogli otići i graditi karijere na visokom nivou. Naravno bez ozljeda gdje ih je opet dio imao od Bilića do Prosinečkog.
Nevjerojatno talentirana generacija, napad Šuker, Bokšić, Vlaović iz ove perspektive izgleda kao san snova.
