Da bi bio najbolji, moraš pobjediti najbolje. Kramarić je bez sumnje naš ponajbolji napadač od samostalnost, po brojkama to svakako jest. Također je konzistentan što je isto rijetkost, jedno je biti na vrhu, ali sasvim drugo je to isto ponavljati i ostati tamo dugoročno.
Kod njega postoje dvije stvari zbog čega neće baš biti na top listama kod nas kao ponajbolji nogometaš svih vremena. Prvo je stil igre, on ima nevjerojatan nos za gol, zna se naći na pravom mjestu u pravo vrijeme, inteligentan je igrač koji ima tu hladnokrvnost u trenutcima kada treba zabiti gol, tehnički je odličan....Međutim, sebičan je i to ne na način kao što smo navikli da su često najbolji golgeteri sebični, već ta sebičnost nekad premašuje timski uspjeh, a tu bi i neki vrhunski igrači čak dali luft i dodali.
Meni je ostao upečatljiv onaj trenutak u polufinalu protiv Engleske kada su se igrale zadnje minute, mi vodimo 2:1 i ide kontra naših gdje je mat pozicija naših 2 na 1, sa druge strane ima Perišića za čisti gol i potvrdu vodstva, no on uzima šut iz kuta. Onda strepimo još tu minutu do dvije, a svi znamo kako smo prolazili u tim trenutcma, ne samo Turska, nedavno Nizozemska već su te minute bile kobne za mnoge. On je tada već bio igrač sa par godina Bundeslige, top 5 strijelaca lige, pred nama povijesni uspjeh...Ovo bi čak i Ronaldo dodao.
Druga stvar kod Kramarića je što mu naš sustav igre ne odgovara. On više voli biti iza napadača i tu je ubojit. Često završi na krilu gdje dođu do izražaja njegove mane, prvi napadač također nije i to je ta mana da najčešće kada je na terenu se od njega traži više od onoga što može dati u ostalim segmentima igre, ne govorim o golovima. Recimo protiv Rusije je Brozović bio na klupi, Kramarić je startao iz Madžukića, imali smo dva brza krila u Perišiću i Rebiću, a iza su bili Rakitić i Modrić koji su pokrivali sredinu. To je bila idealna formacija za Kramarića i tu je zabio na asistenciju Mandžukića.
Treća stvar koja ponavlja onaj uvod. Da bi bio najbolji očekuje se da igraš sa najboljima. On je ostao u Hoffenheimu gdje je klupska legenda, jedan od najboljih igrača u povijesti. No, za neke liste ipak trebaš nešto više ostvariti od sredine ili u najboljem slučaju gornjeg dijela Bundeslige. Slično vrijedi i za Budimira, on je već par godina treći strijelac lige ize Lewe i Mbappea, ali dok to čini iz Osasune malo tko će mu to priznati, pa i sam izbornik ga stavlja na klupu ispred nekih debitanata koji sjede na klupi u Bundesligi. Kod Kramarića je još ta stvar da je zabio taj gol Rusima i dva Kanađanima, ali je više kralj golova u kvalifikacijama i prijateljskim utakmicama. Ljudi pamte gol Mandžukića protiv Engleza ili recimo Petkovićev gol protiv Brazila, Perišićev prvi gol protiv Engleske ili Modrićev gol protiv Argentine.
Nešto spektakularno i važno na velikim natjecanjima, bez njegova dva gola Ukrajini nikad nebi vidjelii to SP, gol protiv Grčke u dodatnim kvalifikacijama ili ta dva gola Kanadi...No, ukupno gledajući možda na velikim natjecanjima je manje vidljiv ili se više od njega očekivalo da će dati, osobito u nekim jačim utakmicama. To ga izdvaja od onih koji su na vrhu te ljestvice, a pokazali su se u onim najvećim utakmicama.
