Subjektivan osjecaj, ono devedesetih je bio SF, ko je to dozivio zna o cemu govorim. Dodjes na prvo SP i igras polufinale, izbacis Nijemce duznike sa prethodnog EP, neponovljiva euforija. 

Svaka cast Moskvi i Kataru ali ono dozivjeti je jedinstven osjecaj. Cak mi je Katar bio i njah, deja vu, koliko god to zvucalo izlizano.

Najveći među najvećima Modrić po klupskoj  i reprezentativnoj karijeri jedan od najvećih općeniti u svijetu 

Do njega Perišić jedan od najpodcjenjenijih igrača u Svijetu 

nakon njih svi ostali previše je tu bilo velikih igrača i nepreavedno bi ih bilo stavljati u poredak           Šuker Boban Prosinečki dudu Mandžo Rakitić R Kovač itd 

Kod Modrića mi fali neki legendarni potez u najvećim utakmicama, igrao je i osvojio 6 finala Ligi prvaka sa Realom , sa Hrvatskom toliko velikih utakmica, finala i 1/2 finala SP, finale LN, a uvijek je u tim najvećim utakmicama nekako bio samozatajan...

Ne znam nabrojati par utakmica gdje je Modrić bio loš, u najmanju ruku znam 10-ak solidnih. Njemu je dobra utakmica ono što je dobrom dijelu igrača među boljima u sezoni...

Modrićeva najveća snaga je diktiranje tempa, ti potezi utakmice izuzev zaista nekih golova i obrana su precjenjeni. Svaki trener bi radije igrača koji ti diktira ritam utakmice, drži posjed, organizira napad i presjeca lopte u obrani nego onog koji se šetucka 88 minuta i onda jer mu igraču kao Modrić namjeste 10ak takvih lopti, jednu pospremi...

Onda danas društvene mreže sa Azijatima, Arapima koji nisu pogledali utakmicu, već sažetak pišu za takve hvalospjeve...

Nije ni čudno da je nogomet postao tako monoton i da se izgubila kreacija iimaginarnost koju su zamijenili fizikalci s 0 % nogometne inteligencije i tehnike. 

Modric je ko Duracel zeko, uporno ponavlja valjda najveca moc ponavljanja koju igrac moze imati, ako ne moze proci ide okolo. Kad gledas njegove kretnje, nikad mu mrsko nije ici oko igraca, u stranu, u sve pravce ide jednako, i lijevo desno i ka svom golu. To je valjda snaga volje, i spremnost, a uostalom igra u 41 godini. 

Malo je igraca sa takvim mentalnim sklopom, vecina bi kraticom do protivnickog gola, uz neki dribling, ili prebaciti igru, nesto. A treneri najvise vole igrace sa ponavljanjima, beskonacnim po mogucnosti. Jer nema ga koji ne grijesi, a malo koji je spreman greske ispraviti odmah. 

Sjecam se da je Prosinecki bio takav igrac u CZ, veznjak kojem nije problem ici sa loptom i do svoje korner zastavice, ako je nuzda. 

Stanisic gol protiv atalante , Dalicu momcad ti je stvorena za 3-5-2 stanisic i gvardiol kao dva wing beka nisu brzanci al su obojica jako dobri u napadackim akcijama