Ajmo to nazvati negativnom selekcijom. Krug je prilično zatvoren, trener večinom sebi uzima one igrače koji su po njegovim ukusu, a njegov ukus je plod njegovih karakternih osobina i kulturnih navika. Negativno ponašanje koje prakticira trener (naročito ako je on sam surov) neće mu smetati kod selekcioniranja igrača i vrtimo se u krug.  Surovi treneri mrze papke i mamine maze, takvi treneri preferiraju prvenstveno učinkovit nogomet, a estetska strana ih skoro uopće ne zanima. Takav bira igrače koji će njega zadržati na trenerskoj klupi, ali nikada neće biti omiljen u nekim širim razmjerima. Recimo da je najbliži takvom trenerskom tipu Kruno Jurčić, koji je i sam produkt "mega trenera", danas već pokojnog njegovog prezimenjaka Zdravka Jurčića Miša. Za uspješnog trenera se traži ipak intelektualni kapacitet, moć nadmudrivanja, moć predviđanja, laganim rječnikom se to naziva kreativnost, ali kreativnost bez mudrosti je jalova. Trener mora čvrsto znati što ne želi od igrača na terenu i izvan njega, što ne želi u prezentaciji ekipe na terenu, tek nakon što to posvjesti, tek tada može razmišljati o onome što želi. Ali dok treneri ne razmišljaju na taj način, selekcioniranje igrača će uvijek biti više  nekonstruktivno neko konstuktivno. A mnoštvo igrča diljem Hrvatske koji su osuđeni  na tako provedene eliminacijske krugove ne može dati drugačije trenere.