Dalićev ostanak na klupi reprezentacije uvelike će ovisiti i o spremnosti na nove izazove no još više o tome kako se budu razvijali odnosi unutar tima. Sada su senatori polako out (ostali su Modrić, Perišić, Kramarić, Kovačić, Budimir... no i oni ne zadugo), pa se polako stvara okosnica igrača rođenih ranih 00-tih, dakle otprilike desetak-petnaestak godina mlađa od proslavljenih senatora (koji su još stasali u vrijeme S. Bilića). Hoće li se uspijeti stvoriti takva kohezija među pojedincima kao što su oba Sučića, Kotarski, Guardiol, M. Pašalić, Ivanović, Fruk, Baturina i drugi, e to je jedno od važnijih pitanja. Zasad funkcionira to jako dobro i kvalitetno i Dalić je velemajstorski izveo tu "smjenu generacija", odnosno taj posao još u potpunosti nije dovršio.
Ako se hrvatski treneri pokažu nedostojnim da uđu u Dalićeve cipele (a čini se da u nemamo takvog tipa trenera na svjetskom nivou), onda bi se mogli osvrnuti na inozemnog trenera. Ne želim da netko ovo shvati kao podcijenjivanje trenerskih dometa jednog Kovača, Tudora, Jurića pa i Bilića i Prosinečkog, nego samo to da možda nitko od njih ne bi bio "pravi čovjek na pravom mjestu" i kada je u pitanju reprezentacija. Kriteriji koje je postavio Dalić su zaista veoma visoki i ne bi bilo dobro da inzistiramo na nekoj osobi a da prije toga dobro ne promislimo.