Baš gledam, Jurić koji prije nije imao lošu reputaciju, u zadnje vrijeme gdje god dođe, dobije otkaz dok kažeš keks. Skoro slično je i s Bjelicom....
Prebrzo hrvatski treneri "izgore" vani. Ili možda ne? Ako su ovi gore spomenuti na neki način najbolje što hrvatski nogomet ima, onda nešto ne štima. Je li to ego trenera, prilika za brzom otpremninom ili nešto treće, ili nešto sasvim deseto?! Atalanta je dugo imala Gasperina, s kojim je ostvarila iznimne rezultatske uspjehe te igrala jedan dopadljiv nogomet. Prije njega klub je uglavnom završavao u donjoj polovici Serije A, ispadao iz iste pa se vraćao, ali Gasperini se pokazao punim pogotkom. 9 sezona. Je li se uopće mogu nabrojati hrvatski treneri koji bi se u nekom klubu uopće mogli zadržati dulje od tri sezone? Pritom ne mislim na neke egzotične lige, već na lige Petice, ili barem druge kvalitetne lige (Turska, Grčka, Ukrajina prije rata, Belgija, Austrija...). Nekako mi se čini da hrvatske trenere prati glas jako brzo potrošne robe, gotovo kao da su žeton -treneri i kao da iniciraju brze otkaze. Odnosno kao da su naviknuti na brze otkaze (pogotovo ako su imali iskustva treniranja kluba HNL-a) pa uopće ne razmišljaju dugoročno, već samo "ili ja ili nitko", a kada dođe prva veća rezultatska kriza, mogu slobodno "dignuti sidro".