Tudor je dokazano sposoban taktičar i motivator.

Njegov problem nikada nije bio nogometno neznanje ili nedostatak taktičke vizije, već rok trajanja. Tudor di god dođe forsira spartansku disciplinu, fizički nogomet i ima grozno težak karakter. Očigledno je u njegovom primjeru da taj intenzitet igrači i uprave mogu pratiti 6 do 10 mjeseci, nakon čega redovito dolazi do pucanja filma i prijateljskih i manje prijateljskih rastanaka. 

Nema on najboljeg menađera na svijetu nego prije da u nogometnim krugovima ima reputaciju trenera za šok-terapiju. Kada neki velikan upadne u tešku letargiju usred sezone, uprave u pravilu ne traže trenera za idućih pet godina, nego nekoga tko će odmah uvesti red, postrojiti svlačionicu i fizički podići ekipu. Tudor to jamči i zato je na speed dialu mnogih. 

Teza da Tudor nigdje nije ostvario rezultat naravno da nije točna. On je u nekoliko navrata napravio ozbiljan, vrhunski rezultat u kratkom roku. Problem je ovo zadnje - u kratkom roku.