Nogomet se igra zbog love, a to znači zbog navijača koji plaćaju ulaznice da bi gledali i uživali u utekmici. I to svih navijača, počev od žena, djece i staraca.
Nogomet se  ne igra zbog nasilnih navijača, navijača koji pale i bacaju baklje. Pogotovo ne zbog navijača koji neregularnim ponašanjem utječu na rezultat, a koji idu toliko daleko da se poistovjećuju s igračima i čak govore da su oni ti koji donose rezultate klubu, da bez njih klub ništa ne bi uspio.
Normalne ljubitelje športa i nogometa ne zanimaju nasilni navijači, koji pale baklje, koji umišljaju da se radi njih igra, da su oni važniji od igrača. Normalne ljude zanima igra i golovi, vrhunska izvedba igrača na terenu, a ne navijači na tribinama. Pogotovo ne nasilje na tribinama. Čak ni nasilje u smislu samog navijanja.
Zbog kakvih se navijača igra nogomet pokazuju največi svjetski klubovi i njihovi navijači, kao što su Real, Barca, Borussia, Bayern, Chelsea, Manchester, Liverpool, Ajax i drugi.
A nogomet koji se igra uz divljake na tribinama nije nogomet.

Huliganizam se se može iskorijeniti vrlo jednostavno tako da klubovi koji imaju s time problema dopuste ulaz na stadion samo ženama i djeci i problema više nema. Ako je Fenerbahče na taj način imao pun stadion onda mogu i svi ostali. Financijski bi to bilo jako isplativo jer žene i djeca su najbolji potrošači, a muškarci bi gledali utakmice preko tv-a u lokalnoj birtiji ili doma i opet trošili na lakohol, kladionice,dresove kao i prije a žene koje ne troše na nogomet počele bi trošiti i nebi bilo financijskih gubitaka i loše reklame zbog izgreda. Jer vidjeti grupu mladića golih do pojasa na -10 kako urlaju na tribini nije dobra reklama za nikoga (ti sigurno nemaju za više od 2 pive i najjeftiniju kartu).