Imam slučajno neke stare časopise "Nogomet" na koje sam naletio dok sam renovirao kupaonicu pa ih čitam malo prije spavanja. I tako sam baš neki dan naletio na veliki intervju sa Štimcem iz srpnja 2001. To je čisto zlato! Mamić se nigdje ne spominje ni u jednom od tih Nogometa iz 2001. koje imam, tako da se vidi kako je naš nogomet izgledao prije Mamića, i prije Štimca (to su bili funkcionerski Štimčevi počeci).

Prvo, novinar (nisam siguran koji je, baš ću pogledati) kaže da neće Štimcu postavljati pitanja već će ga samo pustiti da govori (da ga slučajno ne bi nešto krivo pitao!).
Drugo, Štimac je predstavljen kao slavni nogometaš, mladi talentirani biznismen, i političar. 2001. godine!
Treće, ono što mi je ostalo zvoniti u glavi jest da je on obiteljski čovjek i voli svoju suprugu najviše na svijetu.
Četvrto, da su on, Asanović, Bokšić i Bilić ušli u klub jer svi isto misle i imaju iste poglede. Baš! 2003. puca ljubav ako je uopće i postojala.
Peto, ni mjesec dana nakon intervjua, Štimac u tunelu udara igrača Mallorce i ne igra u uzvratu ostavljajući suigrače na cjedilu pred ulaskom u Ligu prvaka.

Na kraju svega se pitam i još nisam načistu - zašto? Po meni, megalomanija, kompleks veće vrijednosti. Štimac je bio Mamić prije Mamića. I onda je otišao iz Hajduka - zašto? Na trenutak se činilo kao da je megalomanije nestalo (strah? ubojstvo Pokrovca?) kad se vratila jača nego prije. Vjerojatno nikada nije nestala, samo se pritajila. A hrvatski nogomet je umjesto Štimca dobio novog Štimca - Mamića. Kao i poslije Markovića - novi Marković: Šuker.

Kako im izbiti adute iz rukava? Znate koji su, i xavice i irilov su lijepo napisali. Dakle, stvoriti svugdje gdje igra reprezentaciju masu (ma ne stvoriti, masa postoji, samo je treba malo oblikovati) koja će 90 minuta skandirati protiv njih. Pazite, to nije skandiranje protiv Hrvatske, to je skandiranje za Hrvatsku - onakvu kakvu je mi želimo i kakvu želi masa (koja nije sigurna što želi pa je oni iskorištavaju - međutim, mi je nećemo iskorištavati jer smo mi masa, samo ćemo jasnije definirati što želimo). Lako je ubiti Pokrovca, ali nije lako ubiti masu!
A kad treba biti konstruktivan Doktor baluna je uvijek tu. Samo ponizno!

Poglavica Siouxa, Žuta Ševa, rekao je slijedeće:

Pouke koje si zapisao u svaki list i kamen 
Čine me jačim! 
Ne da budem nadmoćniji svojoj braći, već da 
pobijedim svog najvećeg neprijatelja – sebe. 

Igor Štimac je zaboravio i nije svjestan da mu je najveći neprijatelj - on sam!