REPREZENTACIJA I HNS
"Izbornik me uvrijedio nepozivanjem"
Što se tiče situacije u HNS-u, mislim da ga oni koji su trenutačno na čelnim pozicijama vode onako kako najbolje znaju i umiju. Dijelim mišljenje mojih nogometnih kolega, od kojih se većina nakon prestanka aktivnog igranja nogometa želi na ovaj ili onaj način uključiti u hrvatski nogomet. Smatramo da polako dolazi do smjene generacija, kako u hrvatskom nogometu, tako i u Savezu i da će njihova mjesta malo po malo preuzeti generacija igrača koji su igrali na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj. Da ne dužim, mi vidimo svoju šansu u tome da na najbolji mogući način promoviramo hrvatski nogomet, da upotrijebimo sve svoje veze i poznanstva i da napravimo nešto veliko za reprezentaciju koja nas je sve promovirala. (Dosta si napravio za reprezentaciju, kako bi rekao prisidnik Brico u Malome mistu, dosta ste spasili - ne spašavajte više!)
Što se tiče susreta sa Škotima, mislim da Hrvatska ima jako dobru priliku da već u Škotskoj osigura plasman na SP. Kvaliteta naše momčadi nikad nije bila upitna. Što se tiče mene i činjenice da nisam pozvan na ovu akciju, mogu reći samo ovo. Izbornik Jozić je rekao svoje, ja mu se zahvaljujem na tome što me nije pozvao jer ću imati dovoljno vremena da se posvetim Hajduku. Duboko sam povrijeđen i mislim da izbornik Jozić više ne može računati na Igora Štimca. Što se tiče drugih kombinacija, eventualno novih izbornika, o tom po tom, ne bih sada ulazio u dublje analize. Jedino ću reći da ne očekujem skoru oproštajnu utakmicu, jer se još nisam oprostio od reprezentativnog dresa. (Nota bene, Štimac je u trenutku intervjua imao 34 godine i prestao je igrati profesionalni nogomet te jeseni. Iako se ne sjećam najbolje, mislim da je utakmicu sa Škotima odigrao)

POLITIKA
"Ako treba, i ja ću na prvu liniju"
Moj politički angažman nije od jučer i neće ostati na ovoj razini na kojem je sada. Već odavna me politika zanima, ne samo ova naša hrvatska, nego šire. Imam dovoljno spoznaja o političkim kretanjima u svijetu i kao građanin imam pravo na iznošenje svojih stavova. Hrvatska vojska, hrvatski generali su ono najvrjednije što imamo. Oni su istinski heroji, a ne mi sportaši, jer nama je Bog dao mogućnost da kroz sport promoviramo lijepu našu Hrvatsku, ali oni su ti kojima treba skinuti kapu do poda. Na žalost, ne odužujemo im se na pravi način.
Ako će netko meni zamjeriti što sam iznio svoj stav kao građanin Hrvatske,  slobodne Hrvatske, demokratske Hrvatske, onda ti koji me osporavaju, koji mi ne daju za pravo da javno istupam, nisu nikakvi demokrati i ne zaslužuju da žive u ovom društvu.
Ja smatram da Hrvatska kao slobodna demokratska država treba omogućiti svakom svome građaninu da iznese svoje mišljenje. To je jedino što sam napravio.
U posljednje vrijeme i mene se proziva za nekakva događanja i Splitu na počecima rata. Govori se o tjeranjima iz stanova, stavljanju bombi pod automobile, u poslovne prostore i slično. Mogu samo reći kako su to najobičnija podmetanja. Svi jako dobro znaju gdje sam bio i što sam radio za vrijeme rata. Na svoj sam način pridonosio da se promovira Hrvatska država.
Mediji daju previše prostora onima koji me bez ikakvih činjenica i argumenata razapinju na stup srama. Mislim da će sud, koji će imati posla s onima koji su to radili, koji su dopustili da se kroz medije šire neistine i laži, pokazati koliko pravna država funkcionira. U ovom trenutku postoji čak devet krivičnih prijava protiv hrvatskih medija, koje će se početi odmotavati tijekom rujna i mislim da će se tu raditi o vrlo velikim odštetama.
Što se tiče pisma potpore, ne smatram to političkim činom, nego iznošenjem normalnog razmišljanja. Mog osobnog i mojih prijatelja. Ne drugova, kako ih je premijer Račan nazvao. Nismo nikoga podcijenili tim činom, nismo nikoga uvrijedili, nismo nikome ništa zamjerili, nego smo jednostavno izrazili naše mišljenje. Ne tražimo da se slažu s nama, nego samo da nam daju pravo da kažemo što mislimo. Uostalom to je smisao demokracije.
Što se tiče krivnje Hrvatske vojske, generala ili bilo koga, tijekom operacija za oslobođenje hrvatskog teritorija, mi smo se također izjasnili. Ako se nekome dokaže krivnja, jasno je da ga nitko živ na ovome svijetu ne može obraniti. Mađutim, Haški sud se do sada pokazao kao nepravedan, jer to nije ratni vojni sud, nego politički sud putem kojeg velike sile ucjenjuju male države poput Hrvatske da rade određene ustupke. To je valjda jasno i pticama na grani. Glupost je da se hrvatski političari, bolje ih je nazvati politikanti, bave time da ucjenjuju hrvatski narod eventualnim sankcijama, da se taj narod boji glasno reči što misli. Moju mnogo puta citiranu izjavu: "Ako Hrvatsku bude trebalo oslobađati drugi put, i ja ću, budući da biše ne igram nogomet, stati u prve linije" ne treba posebno komentirati. Ona znači upravo ono što je u njoj rečeno.( Nakon prestanka igranja nogometa, svi smo tome svjedoci, Štimac je postao - politikant)

OBITELJ
"Obitelj i rad moja su sreća"
Moja obitelj je samo moja i tražim pravo na privatnost. Imam stabilan i sređen brak. Supruga me jako dobro poznaje, zna što hoću, što neću. Zna da je neizmjerno volim, kao i svoju djecu i da neću ništa u životu riskirati da tu ljubav i našu sreću dovedem u pitanje. ( svi znamo kako je to završilo)
Ja sebe smatram radoholičarom, rad je ono što me ispunjava, daje mi sreću, čini me zadovoljnim i mislim da zbog toga nitko ne pati. Obitelj i rad su dvije stvari kojima sam posvećen. Sve izvan toga je velika varka. Igor Štimac je javna, popularna ličnost, koja je zanimljiva meta mnogima koji su željni besplatne promocije. Ne bih im ni ovom prigodom spominjao imena kako im ne bih davao više medijskog prostora nego što ga inače zaslužuju. ( Štimac - radoholičar! Dok je bio nogometaš, možda, a kasnije... Dovoljno je pogledati plodove tog rada, tu još trava nije nikla tamo gdje je stala njegova štikla)