jebem mu mater pa jutros sam uspio obuc tu majicu a sad mi neide..
ajd mogu ja i ovako vodit trening dok mi netko opet pokaze kako da se obucem..
mama mi je rekla najbolje rukave, pa glavu, ali kada krenem kako je mama uvijek govorila, svaki puta  netko ugasi svjetlo..

(Moji komentari će biti u zagradama, sa pripadajućim smješkom)

NOGOMETAŠ I BIZNISMEN

Razgovarati s Igorom Štimcem za sportske novine kao što je časopis NOGOMET iziskivalo bi, zbog profila čitatelja, razgovor isključivo o nogometnim temama. No, istrgnuti "Igora nogometaša" iz cjelokupne ličnosti bilo bi dosta neprofesionalno (možda i ne bi bilo neprofesionalno, ali bi stvarno bila šteta ne arhvirati ovakvo prodavanje magle za antologiju), upravo iz razloga jer je Igor Štimac jedinstvena pojava na našim nogometnim terenima. 
Najveći dio karijere proveo je kao profesionalni nogometaš, uostalom, još uvijek uspješno nastupa za Hajduk. Odavno je pokazao i smisao za ulaganja u različite poslove i da nije poznati nogometaš, vjerujem kako bi bio uspješan biznismen (ako biznismen znači doći do bogatstva na tuđi račun - ne sumnjam, a ako biznismen znači živjeti od svoga rada - sumnjam). U posljednje vrijeme dosta je eksponiran i u političkom životu Hrvatske, gdje je ustao u obranu generala Hrvatske vojske kao jedan od organizatora potpisivanja pisma potpore, a redovito se pojavljuje i na raznoraznim skupovima sličnog predznaka. (Štimčeva pojavljivanja na tim skupovima pokazala su se ključnima za obranu generala, a Štimac nije imao ama baš nikakve koristi.  Ironija, naravno.)
Osim toga, Igor je i obiteljski čovjek i sigurno da je njegova uža obitelj najviše pogođena čestim izbivanjima zbog raznoraznih obveza i tračevima oko navodnih bračnih nevjera, kojima se "hrane" žene željne medijske pozornosti. Želja mi je, dakle, bila da Igora predstavim kao cjelokupnu ličnost, kako bi čitatelji mogli na najbolji mogući način dobiti dojam o stavovima koje iznosi.
S obzirom na to da je jedan dio razgovora vezan uz Igorovu političku angažiranost, odlučio sam objaviti njegova razmišljanja u svojevrsnom monologu, bez prekidanja dodatnim pitanjima i potpitanjima. ( ovo zapravo nije intervju Štimca, ovo je proglas Štimca!) Razlog tome je što je ovo sportski časopis u kojem nemamo namjeru na bilo koji način baviti se politikom, pa bi eventualna pitanja i potpitanja mogla razgovor usmjeriti k raspravi o stavovima koje sugovornik zastupa. ( Da, možeš misliti!) Smatram da, bez obzira na to slagao se sa njim ili ne, temeljno je pravo omogućiti sugovorniku da iznese ono iza čega stoji. Stoga ostavljamo Igora da sam iznese svoje mišljenje o nekoliko tema, koje ga trenutačno okupiraju.
Prva je svakako Hajduk i njegov angažman u klubu i na terenu te predstojećem Prvenstvu Hrvatske i posljednjoj stepenici prije Lige Prvaka. Druga vrlo intrigantna tema je reprezentacija Hrvatske, čiji je Igor bio donedavni člani njegovo razmišljanje o stanju u HNS-u. Treći dio razgovora vezan je uz politički angažman, pismo potpore, te optužbama o navodnom aktivnom sudjelovanju u kriminalnim radnjama početkom rata u Splitu. U posljednjem dijelu Igor govori o obitelji koja je također dosta trpjela zbog njegove medijske eksponiranosti i želje da se preko njega dođe do besplatne promocije.

HAJDUK
Ljubav bez granica
Naš povratak bio je potaknut isključivo velikom ljubavi prema Hajduku, prema Splitu. Kod mene je, moram to priznati, prevladala i želja da se nakon toliko dugo godina vratim kući. Bez obzira na to koliko smo utakmica odigrali, koliko smo se klubu na raznorazne načine odužili, koliko smo financijski pridonijeli našim odlascima u strane klubove, uvijek ću smatrati da sam Hajdukov dužnik. Hajduk mi je dao prigodu da postanem ovo što sam danas.
Ovo je bila idealna prigoda da mu se svi skupa na neki način revanširamo i da ostvarimo ono što je želja svih nogometaša čije karijere su pred krajem. To je želja da ostanemo i dalje u nogometu, da se uključujemo u rad klubova iz kojih smo potekli, da pridonosimo poboljšanju i kvaliteti hrvatskog nogometa. Nismo došli na kratko vrijeme, došli smo da ostanemo u Hajduku, u hrvatskom nogometu i da nešto napravimo. (vrijeme je najbolji sudac!)
Nismo došli zasjesti u fotelje
Ja govorim u svoje ime, no, smatram da sva četvorica imamo slične poglede, što je vidljivo iz projekta u koji smo svi skupa ušli. Ista su nam razmišljanja i bez obzira na uspjeh ovog projekta, neka se dušebrižnici ne zabrinjavaju, ostat ćemo prijatelji i poslije svega. Isto tako preuzeo sam na sebe veliki dio odgovornosti jer imam dovoljno vremena da se posvetim klubu i poslu, a i toliko sam pedantan da želim da sve bude napravljeno najbolje. Ništa ne želim prepustiti slučaju, Moram reći da mi tu maksimalno pomažu i Aljoša i Slaven, a naravno i Alen, s kojim se svakodnevno čujem.
Valjda je napokon svima jasno da nismo došli zasjesi u fotelje i uživati, nego pomoći klubu da ostane institucija kakva je u svih 90 godina postojanja i bio. Vjerujte da se nećemo ni trenutka misliti i zauzimati mjesto na terenu ukoliko u jednom trenutku netko od mlađih bude u prigodi da pokaže više. To će biti trenerova odluka i time bih želio demantirati sve one koji tvrde da, kao ulagači u klub, imamo bilo kakve povlastice.
Prvo čega smo se u klubu uhvatili je zadržavanje postojećeg igračkog kadra i povratak onih koji su otišli. Primjerice na Pletikosu više ne treba trošiti riječi i hvaliti ga. Mislim da se u njegovom slučaju radi o jednom od najboljih vratara u Europi u ovom trenutku. () On to potvrđuje iz utakmice u utakmicu. Jedan od razloga našeg povratka je i taj da se stane na kraj rasprodaji mladih talenata u bescjenje. Kakav je to apsurd da je Hajduk bio prisiljen prodati Stipu prije početka prvenstva, a za odštetu koju bi dobio za njega ne bi mogao kupiti niti polovinu prosječnog napadača. Slično je sa ostalim mladićima.
S tom i takvom politikom rasprodaje je gotovo. () U klubu ima još dosta igrača koji čekaju afirmaciju i želja nam je od Hajduka stvoriti sredinu iz koje nitko neće bježati glavom bez obzira, nego sredinu u kojoj se živi i zarađuje mnogo više nego u prosječnim europskim klubovima u koje mladi igrači danas odlaze. ()
Pojačat ćemo se za Ligu prvaka()
Mnoge zanima što će napraviti dalje, kako bi se pojačao. Mislim da je pametno pričekati da prođe susret protiv Mallorce i ukoliko sve prođe u najboljem redu, onda ćemo razmišljati o eventualnim pojačanjima. Trenutno na hrvatskom tržištu nema slobodnih kvalitetnih igrača koji bi za Hajduk bili pojačanja, no, to ne znači da nećemo posegnuti za nekim pojačanjem iz Hrvatske ili izvana.
Mnogi su skeptično gledali na mogućnost dovođenja Zvonimira Bobana. Zašto ne? ()Evo, Jarni je trenirao s Hajdukom, pripremao se za nastup reprezentacije protiv Iraca i s njim smo razgovarali. Ostvareni su kontakti, ali je još rano govoriti, još je godinu dana vezan ugovorom za Las Palmas, a poslije tko zna. Slično je sa Prosinečkim, Šukerom ili bilo kim drugim. Ne mislim da bi bila prevelika senzacija kad bi u dogledno vrijeme netko od njih obukao Hajdukovu majicu. Da ne zaboravim i Bokšića. Naravno, kad odradi aktualni ugovor.
Da mislimo ozbiljno ()potvrđuje i to što smo gotovo doveli Daniela Amokachija, no, utvrdili smo da je nedovoljno zaliječen i klub nije želio ući u rizik transfera igrača koji nije u potpunosti zdrav. Hajduk trenutačno raspolaže sa 25 kvalitetnih igrača i vidjet ćemo nakon Mallorce hoće li nam trebati još koje pojačanje.
Što se tiče Mallorce, mislim da smo pokazali kako se možemo nositi s kvalitetnim protivnicima. Nisu nas ničim impresionirali. Odigrali smo sjajan susret, kako fizički tako i taktički. Nadigrali smo ih u svakom pogledu ( nadigrali ih a dobili dva crvena) i žao mi je što je nekoliko pogrešaka, koje su rezultirale isključenjima Rendulića i Carevića, dovele do toga da smo u drugom poluvremenu morali mijenjati igru. Da smo do kraja ostali u punom sastavu, mislim da bi posao oko plasmana u Ligu prvaka uvelike bio završen već u prvom susretu u Splitu. Pokazali smo i da Hajduk raspolaže s velikim brojem kvalitetnih igrača. Eto, Andrić i Vuković dugo nisu bili u prvom planu, a pokazalo se da se na njih i te kako može računati. 
U uzvratu mogu samo jamčiti da će onih 11 igrača koji istrče na teren dati sve od sebe da Hajduk prođe u Ligu prvaka. Imat ćemo određenih problema na lijevoj strani, no, vjerujem da će trener Gračan pronaći kvalitetno rješenje za one koji nedostaju. U momčad se vraćaju ozlijeđeni Bošnjak, Sablić i Vejić, Asanović će skupiti dva tjedna treninga više, svi skupa ćemo se bolje uigrati, tako da vjerujem kako imamo dobre šanse da našim vjernim navijačima poklonimo još dosta vrhunskih susreta u Poljudu.
Hajduk i Dinamo sva su kluba bratska
U domaćem prvenstvu Hajduk je napravio određeni kvalitetni zaokret u poslovanju, za razliku od Dinama koji je dopustio da mu veliki broj igrača putem Arbitraže dobije odriješene ruke i ode iz kluba. Bez obzira na sve odlaske, Dinamo je Dinamo, imaju mladu momčad koja će sazrijevati u sljedećim sezonama i bez obzira na sve, ostat će uz bok Hajduku kao jedan od dva najbolja hrvatska kluba. Hajduk i Dinamo dva su kluba bratska, bez obzira na to koliko budala ima među nama, koji nas žele zavaditi, stvoriti jal.
Što se tiče ostalih, mislim da su još uvijek daleko od prave utrke za naslov. Rijetki bljeskovi nisu dovoljni. Bilo bi dobro kad bi bilo više ljudi, poput gospode Marića i Marčinkovića iz Zagreba ( Ma pravi su nema što, pravi stratezi, klub osvojio prvenstvo pa rasprodali što su mogli), koji su spremni ulagati u nogomet, koji rade na pozitivan način, jer onda bi i Hrvatska liga imala više kvalitetnih klubova i svima bi nam bilo bolje. Tek iz takve kvalitetne lige u kojoj će biti veća konkurencija, može se graditi kvalitetan nastup u Europi. Kao sportaš želim jaku ligu, no kao Hajdukovac, vjerujem da ćemo još dugo sjediti na tronu najbolje momčadi Hrvatske ( Zagreb osvojio prvenstvo Hrvatske, pa Dinamo. Tek onda Hajduk osvaja prvenstvo jer Dinamo u zadnjem kolu nije uspio pobijediti Zadar, u Europi se ispalo od Shelbournea, a potom osvaja čuveno prvenstvo u kojem mu je najveći konkurent bio - Inker iz Zaprešića! Naravno, u Europi se ispalo od Debrecena. Štimac se samo nabacuje frazama kao i uvijek, a novinar uopće ne dovodi u pitanje njegov "plan" kojeg se ne bi posramila ni braća Trotter. Živjela konstruktivna kritika! Da ste čitali lipanjski realni broj Nogometa pomislili bi da Hajduku spasa nema, dugovi prema državi su bili ogromni, međutim, srpanj je, i ušla su tri mušketira i D'bokšić u klub, te donijeli nešto žive love u klub. To nešto žive love je ustvari niti 20% (puno sam i rekao) duga, ali novinari Nogometa to potpuno ignoriraju! Država kojoj Hajduk nije platio porez još usmjerava lovu iz državnih tvrtki u Hajduk i ostale klubove! Pa tko je tu lud?! Tek 2007. država pronalazi kakav-takav model i rješava stanje u Hajduku.)

(Nastavak slijedi kada nešto pojedem jer ovoliko demagogije i paušalnih procjena je previše za moj želudac. A prava demagogija tek slijedi jer dolaze teme REPREZENTACIJA I HNS, POLITIKA i OBITELJ. Mislim da bi irilov samo na temelju ovoga mogao napraviti uradak a la Zaninović :-). Inače, ovo je objavljeno u časopisu Nogomet iz rujna 2001. godine, a autor je Tomislav Gabelić.)

https://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=EiSCeY33XdM
evo što je Govno nekad pričalo o današnjem vlastitom naguzu-izborniku. sve na jednom mjestu, 6ipo minuta 

posralo vas da imate predsjednika kluba koji je uz to predsjednik udruge prvoligasa i potpredsjednik IO HNS-a. stvarno vas je posralo.

REPREZENTACIJA I HNS
"Izbornik me uvrijedio nepozivanjem"
Što se tiče situacije u HNS-u, mislim da ga oni koji su trenutačno na čelnim pozicijama vode onako kako najbolje znaju i umiju. Dijelim mišljenje mojih nogometnih kolega, od kojih se većina nakon prestanka aktivnog igranja nogometa želi na ovaj ili onaj način uključiti u hrvatski nogomet. Smatramo da polako dolazi do smjene generacija, kako u hrvatskom nogometu, tako i u Savezu i da će njihova mjesta malo po malo preuzeti generacija igrača koji su igrali na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj. Da ne dužim, mi vidimo svoju šansu u tome da na najbolji mogući način promoviramo hrvatski nogomet, da upotrijebimo sve svoje veze i poznanstva i da napravimo nešto veliko za reprezentaciju koja nas je sve promovirala. (Dosta si napravio za reprezentaciju, kako bi rekao prisidnik Brico u Malome mistu, dosta ste spasili - ne spašavajte više!)
Što se tiče susreta sa Škotima, mislim da Hrvatska ima jako dobru priliku da već u Škotskoj osigura plasman na SP. Kvaliteta naše momčadi nikad nije bila upitna. Što se tiče mene i činjenice da nisam pozvan na ovu akciju, mogu reći samo ovo. Izbornik Jozić je rekao svoje, ja mu se zahvaljujem na tome što me nije pozvao jer ću imati dovoljno vremena da se posvetim Hajduku. Duboko sam povrijeđen i mislim da izbornik Jozić više ne može računati na Igora Štimca. Što se tiče drugih kombinacija, eventualno novih izbornika, o tom po tom, ne bih sada ulazio u dublje analize. Jedino ću reći da ne očekujem skoru oproštajnu utakmicu, jer se još nisam oprostio od reprezentativnog dresa. (Nota bene, Štimac je u trenutku intervjua imao 34 godine i prestao je igrati profesionalni nogomet te jeseni. Iako se ne sjećam najbolje, mislim da je utakmicu sa Škotima odigrao)

POLITIKA
"Ako treba, i ja ću na prvu liniju"
Moj politički angažman nije od jučer i neće ostati na ovoj razini na kojem je sada. Već odavna me politika zanima, ne samo ova naša hrvatska, nego šire. Imam dovoljno spoznaja o političkim kretanjima u svijetu i kao građanin imam pravo na iznošenje svojih stavova. Hrvatska vojska, hrvatski generali su ono najvrjednije što imamo. Oni su istinski heroji, a ne mi sportaši, jer nama je Bog dao mogućnost da kroz sport promoviramo lijepu našu Hrvatsku, ali oni su ti kojima treba skinuti kapu do poda. Na žalost, ne odužujemo im se na pravi način.
Ako će netko meni zamjeriti što sam iznio svoj stav kao građanin Hrvatske,  slobodne Hrvatske, demokratske Hrvatske, onda ti koji me osporavaju, koji mi ne daju za pravo da javno istupam, nisu nikakvi demokrati i ne zaslužuju da žive u ovom društvu.
Ja smatram da Hrvatska kao slobodna demokratska država treba omogućiti svakom svome građaninu da iznese svoje mišljenje. To je jedino što sam napravio.
U posljednje vrijeme i mene se proziva za nekakva događanja i Splitu na počecima rata. Govori se o tjeranjima iz stanova, stavljanju bombi pod automobile, u poslovne prostore i slično. Mogu samo reći kako su to najobičnija podmetanja. Svi jako dobro znaju gdje sam bio i što sam radio za vrijeme rata. Na svoj sam način pridonosio da se promovira Hrvatska država.
Mediji daju previše prostora onima koji me bez ikakvih činjenica i argumenata razapinju na stup srama. Mislim da će sud, koji će imati posla s onima koji su to radili, koji su dopustili da se kroz medije šire neistine i laži, pokazati koliko pravna država funkcionira. U ovom trenutku postoji čak devet krivičnih prijava protiv hrvatskih medija, koje će se početi odmotavati tijekom rujna i mislim da će se tu raditi o vrlo velikim odštetama.
Što se tiče pisma potpore, ne smatram to političkim činom, nego iznošenjem normalnog razmišljanja. Mog osobnog i mojih prijatelja. Ne drugova, kako ih je premijer Račan nazvao. Nismo nikoga podcijenili tim činom, nismo nikoga uvrijedili, nismo nikome ništa zamjerili, nego smo jednostavno izrazili naše mišljenje. Ne tražimo da se slažu s nama, nego samo da nam daju pravo da kažemo što mislimo. Uostalom to je smisao demokracije.
Što se tiče krivnje Hrvatske vojske, generala ili bilo koga, tijekom operacija za oslobođenje hrvatskog teritorija, mi smo se također izjasnili. Ako se nekome dokaže krivnja, jasno je da ga nitko živ na ovome svijetu ne može obraniti. Mađutim, Haški sud se do sada pokazao kao nepravedan, jer to nije ratni vojni sud, nego politički sud putem kojeg velike sile ucjenjuju male države poput Hrvatske da rade određene ustupke. To je valjda jasno i pticama na grani. Glupost je da se hrvatski političari, bolje ih je nazvati politikanti, bave time da ucjenjuju hrvatski narod eventualnim sankcijama, da se taj narod boji glasno reči što misli. Moju mnogo puta citiranu izjavu: "Ako Hrvatsku bude trebalo oslobađati drugi put, i ja ću, budući da biše ne igram nogomet, stati u prve linije" ne treba posebno komentirati. Ona znači upravo ono što je u njoj rečeno.( Nakon prestanka igranja nogometa, svi smo tome svjedoci, Štimac je postao - politikant)

OBITELJ
"Obitelj i rad moja su sreća"
Moja obitelj je samo moja i tražim pravo na privatnost. Imam stabilan i sređen brak. Supruga me jako dobro poznaje, zna što hoću, što neću. Zna da je neizmjerno volim, kao i svoju djecu i da neću ništa u životu riskirati da tu ljubav i našu sreću dovedem u pitanje. ( svi znamo kako je to završilo)
Ja sebe smatram radoholičarom, rad je ono što me ispunjava, daje mi sreću, čini me zadovoljnim i mislim da zbog toga nitko ne pati. Obitelj i rad su dvije stvari kojima sam posvećen. Sve izvan toga je velika varka. Igor Štimac je javna, popularna ličnost, koja je zanimljiva meta mnogima koji su željni besplatne promocije. Ne bih im ni ovom prigodom spominjao imena kako im ne bih davao više medijskog prostora nego što ga inače zaslužuju. ( Štimac - radoholičar! Dok je bio nogometaš, možda, a kasnije... Dovoljno je pogledati plodove tog rada, tu još trava nije nikla tamo gdje je stala njegova štikla)

Dobro vam je, dok mecena ne zatvori pipu, iz bilo kakvog razloga. I sta onda?

Ni kod vas nema zdravog temelja, a kad je tako prije ili kasnije ce se sve urusiti

Moj fuhreru, kao komentator se činio dovoljno stručnim...