Sve u svemu, Igor Štimac je kao izbornik jednak kao i dok je bio igrač. Neustrašiv, sklon riziku, ambiciozan i ne zadovoljava se onim što je već vidio ili osvojio. Pod cijenu lošijih igara, ali i rezultata, obrnut će reprezentaciju i naciju naglavačke i naopačke samo da se profitira dugoročno gledano. Istina je da u kvalifikacijama nisu oduševili, no smatram da iza ovih slabijih igara stoji šira slika na koju treba obratiti pažnju. Samo tako nacionalni tim može dobiti podršku i razumijevanje umjesto konstantnog vrijeđanja i pljuvanja, koje na kraju krajeva više govori o onima koji pljuju nego o Štimcu ili nekom drugom.

Nema sumnje da postoje kvalitetniji treneri i pristojniji ljudi negoli Igor Štimac, ali također nema sumnje da on uvodi red i hijerarhiju u momčad nakon šestogodišnjih demagoških mucanja Slavena Bilića. Odavno su stvari trebale biti posložene kao danas, pa možda ne bismo protiv Turske odšutali penale dva- tri metra od stative. Pa onda na krilima sveopće depresije propustili SP u JAR-u i na koncu se provukli u ciklusu iza toga. Stvari sada izgledaju drugačije, a hoće li biti bolje i uspješnije tek ćemo vidjeti.

Dakle, sadašnji izbornik voli rizik i vjeruje da će tako najbolje motivirati igrače pa mu u tome želimo svu sreću. Bilo kako bilo, hrvatska reprezentacija je jedina koju imamo pa bi bio red da ju i malo više podržimo na putu za Brazil.