par prijateljskih i traumaticne kvalifikacije za Euro 2000:
02/06/1996 Dublin, Irska - Hrvatska 2:2 (Suker, Boban) - prijateljska
igrali su: Mrmic, Stanic, Jarni, Stimac, Jerkan, Bilic, Asanovic, Vlaovic, Suker, Boban, Boksic
(usli su Ladic, Jurcevic, Soldo)
05/09/1998 Dublin, Irska - Hrvatska 2:0 - kvalifikacije za EP
Ladic, Simic, Stimac, Asanovic, Maric, Boban, Stanic, Soldo, Jurcic, Tudor, Jarni
(usli su Tokic, Pamic, Krpan)
04/09/1999 Zagreb, Hrvatska - Irska 1:0 (Suker) - kvalifikacije za EP
Ladic, Simic, Jarni, Soldo, Stimac, Bilic, Asanovic, Stanic, Suker, Rapaic, R.Kovac
(usli su Rukavina, J.Simic)
15/08/2001 Dublin, Irska - Hrvatska 2:2 (Vugrinec, Suker) - prijateljska
Pletikosa, R.Kovac, Simic, Tudor, Jarni, N.Kovac, Rapaic, Stanic, Soldo, Balaban, Boksic
(usli su Tomas, Saric, Bjelica, Zivkovic, Biscan, Prosinecki, Vugrinec, Suker)
16/11/2004 Dublin, Irska - Hrvatska 1:0 - prijateljska
Butina, Srna, Simunic, R.Kovac, Tudor, Vranjes, Tomas, Babic, N.Kovac, Klasnic, Kranjcar
(usli su Balaban, Tokic, Neretljak, I.Leko, Pranjic, Eduardo)
na onoj prvoj sam bio, bila je to zadnja pripremna prije EP'96, par dana
prije prve utakmice s Turcima... po mojem misljenju, jedna od najboljih
utakmica repke uopce, to je strasno kako su igrali, imali su milijun
sansi, igra tecna, brza, pravi tornado u napadu, cinilo mi se da mogu
zabit 7 golova, no da se stede, da ne zele pokazat sve adute. Puni
optimizma smo cekali premijeru na velikim natjecanjima
ova druga je bila prva utakmica nakon bronce u Francuskoj... sasvim
druge okolnosti; mi smo sad bili etablirana svjetska sila, treci na
svijetu... olako se shvatilo nezgodne Irce, mislilo se da ce sami skinut
gace, a oni su bili strasno napaljeni skinut skalp bas nama i na zalost
su u tome uspjeli... gubitak tri boda u Dublinu odmah na pocetku
kvalifikacija je odmah unio nervozu u cijelu kampanju, no tvrdilo se "ma
nema veze, ipak smo mi Broncani, gubit ce i Irci bodove..."
treca je bila najdramaticnija... opet odlicna igra, opsada irskog gola
cijelu utakmicu, milijun sansi i nista... bez ta tri boda su
kvalifikacije bile gotove, pred kraj tekme se vec osjecala rezignacija u
zraku kad je Kovac svojim pasom od 50 metara iz dubine vlastite
polovice igralista u 95. minuti teledirigirano pronasao Sukera, a ovaj
zabio na sukerovski nacin... ajme slavlja i veselja, stadion je
eksplodirao, tresle su se tribine, ja sam bio na istoku i masa koja je
skocila me odnijela tri reda nize, grlili su se znani i neznani...
produzen nam je zivot u tim kvalifikacijama za jos mjesec dana
ovih zadnjih dviju prijateljskih se skoro ni ne sjecam... ove prve kroz
maglu jos i da, vodio nas je Jozic, gubili rutinski 2:0, da bi
rezervisti donijeli remi... ova druga mi je skroz u mraku
[uredio ian wright - 07. kolovoza 2011. u 13:33]