pogleda san 100 prijateljskih utakmica reprezentacije i nakon njih 99 mi je bilo zlo...

U Irskoj je nogomet uvijek bio u sjeni drugih sportova, u prvom redu gaelic footballa, ragbija i to... pravo srediste irskog nogometa je na sjeveru, u Ulsteru, danasnjoj Sj.Irskoj i klubovima u Belfastu... nogomet se dugo drzao engleskom kolonijalnom izmisljotinom i pravi Irac je od njega bjezao

na jugu je razina igre bila vrlo niska, ti klubovi su i dan-danas u pravilu amaterski, igraju na malim stadionima pred malom publikom, a svatko tko valja zavrsi u engleskim klubovima jos u tinejdzerskim godinama...

stvari su se pocele mijenjati (samo sto se tice reprezentacije, klubovi su i dalje jad i bijeda) tek ranih osamdesetih, kad je reprezentaciju preuzeo Jackie Charlton, brat slavnog Manchesterovg Bobbyja, no i sam vrhunski nogometas i trener... u ekipi oko Liama Bradyja, Davida O'Learyja i Franka Stapletona se pocela okupljat nova talentirana generacija. Svemu je pripomoglo i vrlo siroko shvacanje tko je Irac i tko moze igrat za reprezentaciju, pa su igrali i Englezi kojima je jedna baka bila Irkinja i slicno... prvi veliki bum je ostvaren plasmanom na EP'88, kad im je malo falilo da udju u polufinale. Irci su tih godina bili pravo osvjezenje, kako karakteristickom trkom i borbenoscu, die-hard mentalitetom, tako i svojim zelenim sarenilom na tribinama... s irskim navijacima nikad nije bilo problema i to je, u vrijeme dok je cijeli otocki nogomet bio obiljezen huliganizmom, bila velika stvar... pojavili su se tu dakle i Mick McCarthy, Paul McGrath, Ronnie Whelan, Steve Staunton, Phelan, Andy Townsend, neumorni trkac Ray Houghton, a naprijed napadaci Stapleton, John Aldridge, nesto kasnije i legendarni Tony Cascarino i Niall Quinn... nista cudno da se taktika svodila na beskonacna nabacivanja na ove tornjeve u napadu

kvalificirali su se i na SP'90, gdje su prosli uzasno tesku skupinu s Nizozemskom i Engleskom, pa na penale izbacili favorite neutralaca Rumunje, da bi ih tek u cetvrtfinalu zaustavio Toto Salvatore Schilaci... u momcad su poceli ulazit novi igraci, poput Roya Keana, Jasona McAteera, Dennisa Irwina, Philla Babba... uglavnom, vrlo solidna ekipica + neunistivi fighting spirit = Irska

onda je doslo SP u Americi '94 i tu smo mogli svjedociti najgoroj skupini u povijesti sporta i nogometa: imas Irce koji samo nabijaju naprijed, imas one antitalentirane norveske balvane koji nabacuju loptu naprijed i smrznu se kad im lopta dodje blizu, imas Talijane koji znaju igrat samo bunker, pa se totalno iznenade kad na drugoj strani imaju ekipu koja se zna samo braniti i imas smuseni Meksiko koji bi kao igrao nogomet, no nema za to dovoljno kvalitete... to su bile utakmice za polizat prste! Kako bi rekli u South Parku CRIPPLE FIGHT  Na kraju su nekako uspjeli proci, da bi ih u drugom krugu i na radost svekolikog nogoloptackog pucanstva zaustavila Nizozemska

Nizozemska im je bila krvnik i sljedeci put kad ih je izbacila s puta na Euro'96, koje se trebalo odigrat na za Irce domacem terenu u Engleskoj... igrala se jedna utakmica u Liverpoolu i sjecam se da je Nizozemska dobila s dva gola Kluiverta. Onda je otisao Charlton i tu je poceo lagani pad...

stalno prave dobre igrace, no nesto ne stima... bili su jos na SP2002, ispali od Spanjolaca na penale, ako se dobro sjecam (jebemu, vise se sjecam utakmica iz 1988 nego onih iz 2002) i to je to... jos jednom su kasnije ispali u play-offu od Rusa i nema ih nigdje, nadaju se da bi ih Trappatoni mogao revitalizirati, no rezultati mu bas i nisu neki...

Igramo protiv moje druge najdraže nacije na meni najlepšem novom stadionu zbog predobre asimetrije!

Jedina, ali doslovce jedina naša prijateljska koja je bila gledljiva i pristup je bio zadovoljavajući, bila je ona protiv Španjolske tamo daavne 1994., 2:0 je završilo!

Odličnih par postova, moje čestitke! Svih se utakmica dobro sjećam, a Kovač - Šuker gol iz '99, Sušecov komentar i Ćirina proslava su antologija. 

Irska u Dablinu je uvjek dobar izbor za prijateljsku utakmicu, samo se trebalo naći nekog koji stilom odgovara narednim protivnicima u kvalifikacijama. Grci se npr. za vatrene pripremaju utakmicama sa BiH.

X

meni također
perverzija od stadiona

Otpal i Badelj..

    što bi njemu?