Bio je to pomiješan osjećaj. Tuga i srdžba! I nije to želio sakriti.
- Ma, tko je ovdje došao da bude navijač. Dajte mi priliku, dajte mi da igram - gotovo je zapomagao Ivan Rakitić dok je vrtio film bečke muke.

Kada je počela priča da bi crveni križ mogao zamijeniti šahovnicom, s Ivanom sam se telefonski čuo gotovo svaki treći dan. Urednik je jahao na Raketi. Kad će? Hoće li biti naš? Nisam sumnajo, ali opet...

Kad ćete se odlučiti, kad?
- Odluka nije laka, ali bliže sam tome da igram za Hrvatsku.
Bijeli je dim pušten u lipnju 2007.!

- Igram za Hrvatsku, hvala Biliću, Markoviću, Srebriću...

- Vidjet ćete, to će biti mrak od igrača - pričao je Prosinečki.
Nešto od velikog talenta otkrio je u majici Schalkea. Htio ga je Inter, spominjan je Liverpool. , tek je napunio 20. Ali, ako ste pravi, svjetski, ako imate klasu, imate je u dvadesetoj. No, Raketa uza sve što zna o nogometu, ima glavu tridesetogodišnjaka.

Kad god bismo razgovarali osjetio sam zrelost čovjeka koji točno zna što želi u životu, koji ima u sebi pobjednički duh. I u predvečerje velike bitke protiv Nijemaca, kada je znao da će igrati, rekao je:

- Miran sam, poznajem protivnika i uvjeren sam da naš srednji red može dobiti tu bitku. Teško da nas Nijemci mogu nadigrati.

Na travnjaku je to demonstrirao na najbolji mogući način. Kompjutor je na kraju izračunao da je najviše pretrčao. Ma, svi su taj dan trčali, no kada je imao loptu, ona kao da je bila u švicarskom sefu. Niti jedno krivo dodavanje, sve nas je iznenadio jer je haklao. Mirno, poput najvećeg rutinera. Da, Rakitić je vrhunskom igrom izborio mjesto u momčadi, i tko ga nakon toga sada smije izbaciti?

A to je tako. Kada ste hrabri, postanete i slavni!