IVICA OLIĆ U 2008. bio je naš najbolji reprezentativac, a i u dresu HSV-a igra odlično
Olić: Moja godina karijere
Autor:
Robert Junaci
Objavljeno:
17. 10. 2008. | 19:58
Ivica Olić, hrvatski reprezentativac
Foto: Marko Lukunić
Godina kakvu si svaki igrač poželjeti može, godina u kojoj nogometaša
posluži zdravlje, u kojoj je standardan u jakom klubu, neizostavan u
reprezentaciji mora imati posebno mjesto. Ivici Oliću (29) svakako ima.
Skromni dečko iz Davora zahvalit će na zdravlju.
Ponosi se ovacijama
- Možda je to i ključ tako dobre godine. Mislim da mi niti jedna nije
bila takva, nisam bio ozlijeđen, a u kontinutetu sam odigrao sve
utakmice i u klubu i u reprezentaciji - govorio je Olić i usput dozivao
sina Luku po kojeg je došao u školu i vozio ga u njihov hamburški dom.
Polako mu se vraća snaga nakon dviju reprezentativnih utakmica.
- Tradicionalno mi je najteže dva dana nakon utakmice, tada sam
slomljen, ali sad već ide nabolje, a za utakmicu u nedjelju bit ću
potpuno spreman.
Kad govori o godini koja je polako na izmaku, a kraj je godine kada se
proglašavaju najbolji, a Olić mora biti u najužoj konkurenciji,
izdvojio je trenutak kada mu se skandiralo u Maksimiru.
- I prije je bilo ovacija u klubovima, u Zagrebu, Dinamu, u Moskvi i u
Njemačkoj, ali ovo je nešto posebno. Već drugi put mi skandiraju,
velika je to stvar.
Dosad se skandiralo drugim igračima, Ola je bio zaboravljen, iako je uvijek ostavljao srce na terenu.
- Sad je doista drukčije i ponosim se, lijepo je kad vas publika
pozdravlja u klubu, ali reprezentacija je nešto drugo, to je moja
zemlja, za nju igram.
Olić nije zadovoljan dosad napravljenim u kvalifikacijama, poraz od Engleske još ga peče.
- Bodovni učinak je ispod onoga što smo svi očekivali i zato ne mogu
reći da sam zadovoljan. Dvaput smo svladali Engleze i možda smo olako
pomislili da ćemo ih pobijediti i treći put. A nije bilo baš tako,
nadigrali su nas i pobijedili. To nas je malo poljuljalo. Srećom,
vratili smo se s tim bodom iz Ukrajine, a još više dobrom igrom i
oporavili od engleskog nokauta. Vjerujem da drugo mjesto u skupini
nikako ne bi smjelo biti upitno.
No, ni time neće biti kraj, drugo mjesto znači da ćemo u dodatne
kvalifikacije. Bi li volio igati protiv BiH i Miroslava Blaževića?
- Joj, ne bih. Neugodan je Ćiro, a neugodna je i Bosna. Ćiro je veliki
nogometni lisac, znam da bi prije te utakmice pilio naopako, a
pripremio bi sve da nas pobijedi, to prije jer nas odlično poznaje.
Bilo bi dobro da ga izbjegnemo. A najbolje da još prestignemo Engleze i
odemo izravno na Svjetsko prvenstvo, bez tih teških dodatnih
kvalifikacija.
Ne zavidi Eduardu
Svi u Hrvatskoj čekaju povratak Eduarda da Silve, njegov puni oporavak
i povratak u reprezentaciju stvorit će još veću konkurenciju u
napadačkom redu kockastih.
- Takvu ozljedu ne bih poželio nikad nikomu, ne daj Bože da se takvo
što još komu dogodi. Samo neka se Dudu vrati, bit ću sretan. Čovjek je
zabio toliko golova za našu reprezentaciju, toliko je sjajan igrač i
čovjek da neće biti zavisti ili ljubomore među nama budemo li morali i
na klupu - kaže Olić.
U klubu sada ima Petrića koji se odlično snašao, a u nedjelju će se
ponovo sresti i s Rakitićem. No, Ivan će biti Olićev suparnik.
- To je zaista veliki derbi, oni su nezgodni, triput sam igrao s njima
i teško je, sjajni su u prekidima. A nama treba pobjeda da zadržimo
prvo mjesto - zaključio je Olić.