Prije četiri godine, naš prvi vratar Vedran Runje debitirao je u A-selekciji baš u Izraelu! I nije se proslavio, Hrvatska je, istina, pobijedila s 4:3, ali Runje je, u kooperaciji sa Šimunićem, imao prste pri golovima. No, Eduardo je tada briljirao, zabio je "hat-trick".

Tko ne igra, svjež je

– Uh, kako vrijeme leti, čini mi se da je bilo nedavno, a prošle su već četiri godine! I neka se sve opet ponovi, neka bude isti rezultat, odmah to potpisujem! Najvažnija je pobjeda, a ne nečiji pojedinačni učinak – kaže taj vječno nasmijani i elokventni 34-godišnjak, prvi vratar francuskog Lensa.

Runje je u svom klubu standardan, no neki njegovi reprezentativni suigrači ne igraju u svojim klubovima.

– Možemo to pogledati s oblačne i sa sunčane strane. Pogled kroz oblake govori da im nedostaje kontinuitet igranja, da su zbog toga vjerojatno izvan forme. Ali, treba znati da oni koji ne igraju, sjede na klupi u velikim klubovima, gdje je konkurencija vrlo jaka. Bio bi problem kad ne bi igrali u malim klubovima. A kad stanemo na sunčanu stranu, onda možemo reći da su igrači sad odmorni i svježi, željni igre i dokazivanja.

Bi li vas zadovoljio bod u Izraelu?

– Teško je to sad reći, sve ovisi o kretanju rezultata. Povedemo li s 2:0, a domaćin stigne tu prednost, jasno je da ćemo biti nezadovoljni. A u suprotnom, stignemo li mi prednost domaćina, u svlačionici će biti veselo i bod bi onda bio dobar – rekao je Runje i nastavio:

Prati nas peh

– Svaki je bod bitan, najvažnije je ne izgubiti, ali unatoč respektu prema Izraelu i njegovim domaćim rezultatima, imamo snagu i kvalitetu za osvajanje sva tri boda. Samo da nas prestane pratiti peh u realizaciji, stvaramo dosta prilika, ali ne zabijamo golove.

Pogled je, dakle, usmjeren prema Eduardu i Oliću?

– Ma ne samo prema njima! Na svima nama je odgovornost, ali je svakako logičnije da napadači zabiju neki gol, a ne ja! Moj je posao da sačuvam mrežu – kaže Runje.