a jbg zabio je a drugi nisu...
i veći su promašivali... a sad po naslov svjetskog prvaka 2010 g 

Nesretan je bio taj petak. Subota, nedjelja..., javio se tek u ponedjeljak poslijepodne. Darijo Srna, taj veliki emotivac, teško je proživio ispadanje na Euru.  
- Otišao sam na jednu večeru, i to je bilo sve. Tri dana nisam izišao iz kuće. Svaku minutu, svaku sekundu razmišljam o tome što se dogodilo u Beču. I ne mogu prežaliti, jednostavno ne mogu - kaže Srna. 

Grč na licu
Nije mu bilo lako govoriti za medije, želio nas je izbjeći, ali vrata su otvorili navijači. Brojni su zvali Večernjakovu redakciju, raspitivali se za Srnino stanje. Nacija se pita kako je Srna proživio ove dane. Svima su u sjećanju ostale one slike njegova jecanja, grča na licu... 

- Veliki sam emotivac, ali rijetko plačem. No, u tom trenutku nisam se mogao obuzdati, jednostavno sam doživio šok. Uzdrman sam, tko ne bi bio uzdrman, svi smo uzdrmani. U jednoj sekundi ostali smo bez sna. Teško sam to podnio, i sada osjećam samo bol, bol i bol. Boli me to ispadanje, kao nikada. I što je najgore, nije mi lakše. Kako dani odmiču, sve mi je teže i teže.

Nikad se nisam tako osjećao, u nogometu ima nesretnih poraza, koji teško padnu, ali ovo... To se ne može preboljeti, petak mi je bio najgori dan u životu - riječi su mu navirale dok je u automobilu gutao kilometre na autocesti Zagreb - Split. Kada smo se čuli baš sam prolazio pored Metkovića. Njegova Metkovića. 

- Metković. Uh, jedva čekam da dođem kući i pokušam sve zaboraviti. Ali, kako to zaboraviti? Imate li recept, kažite mi kako to zaboraviti - ponavljao je Darijo.
Idući dani teško će mu donijeti poboljšanje. U srijedu Njemačka i Turska igraju u polufinalu Eura.  

Televizor je ugašen
- Sad sam se trebao pripremati za put, za karantenu, za polufinale. Joj, kakvu bol osjećam. Nisam ni upalio televizor, nisam gledao ni Nizozemsku, ni Španjolsku... Ali, Njemačku i Tursku ću gledati. Gledati i plakati - tužnim će glasom Srna. 

Na trenutak je podigao glavu, osjetio sam to u njegovu glasu. Bio je to onaj stari Srna.  
- Možemo se ponositi time što smo pokazali na Euru. I mi i naš narod. Bili smo pravi. Imamo taj ožiljak, ostat će duboko u nama, ali vratit ćemo se. Bolji, jači, snažniji, vidjet ćete to već u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo.

Moramo to zbog naših predivnih navijača, obožavam te ljude, koji su nas bodrili kao nitko nikoga nikada, moramo to radi Slavena i stožera, kojima treba podignuti spomenik, moramo to radi nas - kazao je Srna.  
Slijedi mu nekoliko dana u Metkoviću, kratak odmor negdje u tišini i onda priključenje svom Šahtaru. 

- Valjda ću doći k sebi tek kad počnu natjecanja sa Šahtarom. Ostajem u Ukrajini, to sam odlučio, želim napraviti nešto veliko sa Šahtarom. Ne bih sad otišao da me zove i Manchester United - zaključio je Srna.