Jos pozitivnih znaka..
18.10.2010 - 10:11
Veličina slova:
Protivnik ne mnogo jak, ali mec je osim rezultatskog za samu ekipu imao i jos jedno znacenje..
Rano je jos da se prave prognoze za kraj sezone, ali tim koji
je odigrao nekoliko posljednjih meceva u Italiji ne moze niko
zaustaviti da bude prvi na tabeli.
Da pocnem od odbrane, koja je ujedno i kamen spoticanja cijele ekipe.
Ok, imamo odlicne centralne bekove, jednog dokazanog kakav je
Giorgione, u jednog perspektivnog i kvalitetnog mladog kakav je Bonucci.
Medju centralnim bekovima mora da postoji savrseno razumijevanje,
pregled igre i medjusobna zrtva. Ako to nas dvojac uspije da postigne,
imacemo stoperski par za narednu deceniju.
No ipak, veci problem su bekovi. Vrlo nesigurni pozadi, skoro
neupotrebljivi u napadu. Zbog nedostatka kvaliteta bekova moraju da se
zrtvuju krila pa cijela ekipa gubi na originalnoj koncepciji.
Ono sto me posebno raduje je sredina terena koja sad iskazuje
karakteristike betonske gradje. Krila odlicna, centralni veznjaci na
istom nivou.
Nisam iznenadjen dobrim partijama koje Marchisio pruza na krilu. Za
njega igra na toj poziciji predstavlja zrtvu, i jasno je da ne moze da
pokaze sav svoj potencijal i fudbalsko znanje na toj poziciji, ali opet
uspijeva da bude jedan od najzasluznijih za dobre rezultate svoje ekipe.
Pojedinac uvijek mora da se podredi timu, sto u nasem slucaju daje i
rezultat.
Krasic na ocekivanom nivou. Covjek koji uporno pokazuje kako se jedan
igrac Juventusa treba ponasati na terenu i van njega. Aquilani polako
ali sigurno dize formu, tako da svi njegovi fudbalski kvaliteti dolaze
do izrazaja. Melo nastavlja s dobrim igrama, nadam se da ce ga to
drzati. Zasluzio je da sutira penal, to mu dodje kao nagrada za igre u
dosadasnjem dijelu prvenstva.
Sto se tice sredine, dosad svako odlicno radi svoj posao, plus sto
krila pokrivaju i ono sto zaseru bekovi, tako da je timski duh stvorio
zdravu konkurenciju za mjesto u timu.
Napad funkcionise dobro, nije to perfektno, ali dovoljno da se osvajaju bodovi.
Quagliarella mora vise da se zrtvuje za tim i da vise igra za ekipu.
Vazno je sto golovi stizu, ali mogao bi i vise da asistira, jer je u
nekim situacijama previse sebican.
Capitano i dalje obara rekorde, fino je dok ga gledam i dalje tamo na
terenu i pored njega. Odavno mi nije srce bilo punije, nego juce kad
sam ga vidio da onako srecan na klupi proslavlja golove svojih drugova.
Amauria vise necu da kritikujem, odsad cu samo da mu se smijem. Nikad
nismo imali goreg napadaca u istoriji kluba a da je toliko placen i da
prima ovoliku godisnju platu. Svaki kontakt s loptom pokusava da izvede
neku cirkusantsku tacku.
Timska igra uz izrazen kvalitet nekoliko pojedinaca nam mogu donijeti pobjede i vratiti na staze stare slave.