Eto ga! Nažalost, lažna euforija koja je, do pred malo, i mene držala. Kao da se ponavlja pretprošlo . Isti scenarij, izvođači manje - više isti, jedino se dirigent promijenio, ali priča (igra) i dalje nedefinirana, a koncepcija i meni, običnom navijaču, potpuno neshvatljiva. Neki će reći da je lako biti poslije bitke i suditi sada, nakon što je završio. Činjenica je da naši igrači posjeduju određenu kvalitetu, kao i to da nemamo šefa, gazdu koji bi to ukomponirao. Možda smo imali nesreću sa neodlučnim i nekarakternim izbornicima (Jozić, Barić), a možda su problemi neke dublje prirode.
Ja sam ipak mišljenja da je problem u samom izborniku i stručnom stožeru koji se možda trudio i pokušavao sve najbolje, ali očito je da nije uspio i da mora snositi posljedice. Ottu Barića mnogi podržavaju, jer je kao uspješno napravio smjenu generacija, doveo reprezentaciju na EP, ali tu je mnogo, previše rupa i negativnih stvari. Iz aviona se vidi da on ni sam ne zna što želi. Nema nikakvu koncepciju niti ideju, a i ako ima onda je njegovo znanje i stručnost pod velikim znakom pitanja. Lutanje bespućima nogometne igre, alibi isprike, neprihvaćanje krivice i traženje samo njemu shvatljivih rješenja glavne su odlike njegove (ne)stručnosti. A ona poluvremena sa Danskom i Francuskom su očito, samo stvar inspiracije pojedinca i dobrog dana ekipe, ništa više ma koliko mi željeli suprotno. Kvragu svi njegovi uspjesi po Austriji, Njemačkoj i drugim kad u dvije godine nije uspio ništa pomaknut sa mrtve točke. Nije imao muda riskirati, napasti, oslanjao se na igrače koji. Stop, to je sve već ispričano, glupo se ponavljati. Sve smo već rekli.
Rješenje?! Hm, da li uopće postoji?! Pa, da ne postoji, vjerojatno ne bi sve ovo niti pisao. Vrlo je jednostavno, zapravo više ih je, samo , odnosno razno-razne glavešine moraju biti odlučni u svojim odlukama.
1. I najvažnije, novi izbornik (i to smjesta). Prije svega to mora biti karakterna, hrabra osoba sa jasnim ciljevima i modernim shvaćanjem igre. Po mome mišljenje, domaći čovjek - NE stranac! Ivanković, Kranjčar, Bilić itd. Ne znam, ima još kandidata, samo je važno što prije izabrati najboljeg.
2. Zahvaliti se nekim starijim igračima, čije je vrijeme jednostavno prošlo (N.Kovač, Rosso, Rapaić, Mornar, Bjelica itd.).
3. Biti dovoljno hrabar i uvoditi mlađe igrače. Mnogi drugi zavrijedili su šansu, uostalom većina ozbiljnih reprezentacija se oslanja sve više na mlade snage.
Evo neki od igrača na koje treba računat: Kranjčar, Pranjić, Ljubojević, Lučić, Šafarić, Babić, Srna, Babić, J.Leko, Klasnić + stariji iskusni igrači kao Tudor, R.Kovač, Pršo, a ima ih još koje nisam nabrojao. Može se stvoriti, odlična ekipa, ali prije svega treba stvoriti prepoznatljivu igru i pravu atmosferu, a možemo mi imat i najtalentiranije i najbolje igrače, jer uzalud nam trud ako tu nema čvrste ruke koja će sve to posložiti.
