Ja sam Hajdukovac i što se tiče Blatnjaka, sve je OK, nema se tu što puno pričati.

Međutim, što se tiče našeg nogometa, mene puno zanima Kranjčar. Nesporno veliki talent i potencijal, koji je još uvijek na početku karijere s 19 godina i koji bi tek trebao postizati one početne značajnije rezultate.

Kranjčar da bi se razvijao dalje prema svojim mogućnostima, morao bi otkloniti neke svoje slabosti i nedostatke.

Prije svega, ta njegova prekomjerna težina. Što je to nego zbog nedovoljnog rada.

Talent bez teškog i upornog, krvavog rada, ne donosi ništa. To je tisućama, milijuna puta dokazano.

Talen uz teški rad donosi sve.

Sjetimo se briljantnog talenta pok. Dražena Petrovića. Ali on je svoj talent brusio teškim radom. radio je najmanje duplo od onih koji su najviše radili. Na gostovanju Cibone u Sofiji, dok su ostali igrači pošli na izlet, on je ostao i radio sam u dvorani. Na utakmicama, ekipa je na parket izlazila 20-tak minuta prije početka, a on 90 minuta prije. Zarijavao se, trčao, skakao, šutirao. Kad je bio u onoj vojsci, dizao se zorom (još bi bils noć) da bi odradio treninge, a potom vojne obveze. A to nije bila vojska kao sad kad je sportaši odrade u par dana. Nauče pucati iz puške, slikaju se i to je uglavnom sve.

Da Kranjčar naporno radi nebi imao višak kila. Skinuo bi ih da odrađuje dopunske dionice trčanja (nema snage za 90 minuta u kontinuitetu), da radi u teretani, da ostaje sat i više iza treninga, dopunski vježba, šutira slobodnjake,.... Tada ni grama viška nebi imao, a bio bi najmanje duplo bolji nego sad. Ja čvrsto vjerujem da bi odmah postao i jedan od važnih oslonaca A - reprezentacije.

E, ali za takav teški rad treba imati i veliku volju. Treba imati karakter. Treba to htjeti, treba to sam inicirati, a ne da ti drugi nameće. Neće se puno drugi baviti tobom, ako ne vidi da ti to želiš, da ti to tražiš i hošeć. Treba bit sav u nogometu, treba 24 sata živjet nogomet.

Niku Kranjčaru je 19 godina, ima još uvijek puno vremena pred njim. Samo to vrijeme može i brzo proletiti, a da ništa ne postigneš.

Zato, Niko Kranjčar je na potezu kojim treba sam okrenuti ploču i sam poduzeti sve da postane ono što se od njega očekuje. On bi morao jedno godinu dana dati slobodno svim svojim menagerima i drugim "dušebrižnicima", koji prije svega gledaju samo sebe i novac koji bi dignuli na račun igrača, uhvatit se čvrsto rada i onda krenuti u ligu petice, ne dozvoljavajući menagerima da puno kalkuliraju s visinom ugovora. Najvažnije je zaigrat u toj ligu (ne u Rusiji ili Ukrajini), odraditi prvi ugovor i stvoriti preduvjete za drugi veliki, životni ugovor. Taj drugi i sljedeći ugovori su najvažniji, a ne prvi, kao gledaju menageri iz svoje interesne sfere. Čekajući na "pravi" iznos tog prvog ugovora, kao da igrač nikad više neće potpisati novi ugovor, oni "ubijaju" igrača. Može Niko i njegov tata govorit koliko hoće da ta događanja ne utječu na njega, ali to nije istina. Utječu i te kako.