MOŽE Zdravko Mamić okružen luksuzom i bogatstvom glumiti dobročinitelja i altruista velika srca, ali "maksimirskom šerifu" dovoljan je i najmanji udarac po džepu odnosno egu, a nepozivanje Eduarda da Silve u reprezentaciju je upravo to, da na svjetlo dana izbije njegova primitivna i bahata narav, s kojom samoproklamirana ljubav za Dinamo nema apsolutno nikakve veze.

Kako drugačije prokomentirati cijeli niz posljednjih poteza "maksimirskog šerifa", poput one da se hrvatskom izborniku i legendi "Modrih" Cici Kranjčaru zabrani dolazak na derbi u Maksimiru, da se istome opsuje majka pred milijunskim auditorijem, da se uoči SP-a uđe u otvoreni rat s Hrvatskim nogometnim savezom i kao "šlag na torti", da se zabrani trening u Maksimiru miljeniku BBB-a Tomislavu Butini.

Sramotno ponašanje Mamića prema legendama kluba u kojeg se zaklinje iznova dokazuje da nakon osvojenog prvenstva Mamić jaše na valovima egotripa kakav se rijetko viđa i u poslovično primitivnom okruženju domaće lige. Onaj Mamić s početka prošle sezone koji je prozivao "pederčiće" iz Dinamove svlačionice, promijenio pet trenera i osramotio klub, jedva je dočekao kraj prvenstva, jer naslov prvaka u Mamićevim očima znači dozvolu za prostačko pljuvanje po svakom tko ne pleše u ritmu njegovih interesa.

Navijači kao navijači - oprostili su Mamiću najsramotniju sezonu u povijesti kluba jer je u sezoni koja je završila u subotu osvojio jedan od dva najavljena naslova, te zdušno prihvatili njegovo vrijeđanje izbornika koji se, zamislite, usudio u reprezentaciju pozvati "samo" tri Dinamova igrača (više od bilo kojeg drugog našeg kluba, od toga dva iz Mamićeve agencije), a ne četiri. Ovaj četvrti je Eduardo da Silva, jedan od najskupljih dragulja u Mamićevoj "ergeli", kojemu bi cijena itekako narasla da je pozvan u Njemačku, pa makar cijelo prvenstvo prosjedio na klupi.

Da stvar bude još gora, Mamiću se malo tko usudi zamjeriti ili prigovoriti, jer je opća percepcija da su svi njegovi primitivni ispadi izraz ljubavi prema Dinamu, što je glupost par excellance, jer koji navijač Dinama može tako postupati s klupskim legendama, koji su u Maksimiru ostavili neizbrisiv trag?

Nakon što je Mamić opsovao majku izborniku Cici Kranjčaru, istinskoj legendi "Modrih", i to u izravnom HTV-ovom prijenosu, uz servilnog Stjepana Baloga, koji će kao i brojni drugi novinarski poltroni takvo ponašanje pripisati "Mamićevom temperamentu", malo tko je vjerovao da se Dinamo, u kojem se nitko ne usudi ni pisnuti bez Mamićeve dozvole, može spustiti niže.

A može, dokazao je to Mamić protjerivanjem Tomislava Butine s Maksimira, golmana koji je svojim kvalitetama, nogometnim i ljudskim, davno osvojio srca Bad Blue Boysa. Briga Mamića za simpatičnog, skromnog i jednostavnog Butinu kad u njegovoj "atomskoj" momčadi igra veličina kao što je Drpić, koji možda izgleda smiješno na terenu, ali zato "sportski" zna pokazati golu guzicu navijačima suparničkog kluba.

Istinski navijači Dinama svoj klub više ne mogu zvati "ponosom svog grada" sve dok njime upravljaju likovi kao što je Mamić, kojima tradicija zagrebačkog ponosa i legende kluba ne znače ništa u usporedbi s debljinom vlastite lisnice.

Nadajmo se samo da će navijači, baš poput Mamićeve kćeri koja je prebirala po krunici za vrijeme derbija, što su kamere HTV-a vrijedno zumirale, ujediniti svoje molitve u želji da klub koji bi po svemu morao biti gospodski, napuste primitivci bez poštovanja prema klupskim legendama, manira i obzira prema bilo kome osim samom sebi.