Prije bi reko *urac hrvatske reprezentacije.

Prodavale su se karte i putem interneta, ali se teško dolazilo na red zbog prevelike navale zainteresiranih. Da Maksimir prima 200 tisuća ljudi vjerojatno bi bio rasprodan!
(dnevnik.hr)

POMAMA ZA ULAZNICAMA
LUDNICA UOČI SRBIJE
'Da Maksimir prima 100.000 ljudi, bio bi prepun!'

- Da maksimirski stadion prima 100.000, bio bi prepun!To je rekao izvršni predsjednik HNS-a Damir Vrbanović te nastavio.
- Neviđeni je interes iz dijaspore. Primjerice, iz Njemačke i Švicarske stižu narudžbe velikih kontingenata ulaznica, naručuje ih se po 100, 200..

Bravo, izborniče! Vatreni su ponovno postali pokret
Uspio je Štimac što mnogi prije njega nisu – približio je reprezentaciju narodu, a to nema cijenu
Toliko je puta u Štimčevoj eri već zabilježeno, ali zaslužuje još jedan osvrt. Vatreni su kod Igora ponovno postali pokret, kao i 1998. omiljena svehrvatska reprezentacija, od Osijeka preko Zagreba (gdje je publika najizbirljivija), do Rijeke i Hercegovine. Preostalo je još samo osvojiti Splićane...
http://www.vecernji.hr/reprezentacija/bravo-izbornice-vatreni-su-ponovno-postali-pokret-563252
---------------------------------------------------------------------------------
................................................................................

Nakon utakmice sa Srbijom, jedan dio medija je "svrsavao", vracen kult reprezentacije, nevidjeni interes, "Vatreni opet postali pokret", narod opet obozava svoju repku, itd, itd... malo tko je napisao "popu pop, a bobu bob" tj. da ljudi grabe ulaznice zbog "kolorita oko Srbije"   a ne Stice, Vatrenih, renesanse kulta...

http://sportske.jutarnji.hr/u-hns-u-ljuti-na-medije---cilj-vam-je-pokvariti-atmosferu--/1140547/
Nekoliko mjeseci poslije euforije, u kljucnoj utakmici za odlazak na SP nema ljudi u redovima za karte, rijec "kult" se slabo spominje,  Pacak prica kako oni nisu podijelili ulaznice nego "proslijedili" :)

Kult reprezentacije odavno ne postoji. Počistiti pa iznova stvarat taj kult. A dok se počisti proći će koja godina,puno je prljavo.

Jedino da se izgradi neka nova uvjerljiva generacija koju bi držali 10-12 sezona na okupu, ali danas su problem klubovi, troše igrače kao sapune, plate oni ali unište mnogo igrača. 

Kult ili "karizma" brončane generacije je izgrađena u Čileu 1987.g. kada su dečki od 18 godina postali prvaci svijeta. Tim trofejom, tim zlatom je sazidan kult, ona kemija, a igrači su ostali na hrpi unatoč što Hrvatska nije imala pristup kvalifikacijama za WC94, pa bili smo i nepostojeći i 1992.g. na EP. Praktički je čileanska generacija tri ciklusa prespavala da bi uz opću glad za rezultatom i ponosom ušla u kvalifikacije za EP96 i svi skupa jedva dočekali 2pravo nastupa" u kvalifikacijama u rujnu 1994.g. koje je to uzbuđenje bilo ona prva službena u Tallinu. Tada je čileanska generacija bila oko 26 godina i uz Asanovića, Bokšića, Ladića, Stanića i Bilića (Jerkana) stvorila ono što nam nitko nikad neće oduzeti. Ali kemija te ekipe je izgrađena trofejom dok su bili na početku karijera koje su solidno kasnije izgradili i priveli kraju. Usput je postajala i ta nacionalna glad da se pokažemo, a imali smo se čime i pokazivat!

S tim da moram ipak napomenuti da  ostaje pitanje što bi bilo s čileanskom generacijom da su rođeni desetak godina kasnije, jer u nihovov doba je bilo ograničenje "tri stranca", a danas je "sloboda" dovođenja, a to strahovito samelje igrače, igrače se dovodi na sezonu dvije i nemilosrdno dovode drugi i onda naši igrači stagniraju i puše. Pa pogledajte samo priču oko MM, čovjek igra u Bayernu najjačem od sredine sedamdesetih a on mora strahovati jer mu stalno "dovode Lewandowskog", mnogo naših igrača je uništila bolesna konkurencija, npr. Pletikiosu, stalno su mu dovodili neke konkurente i izvisio. Modrić se mora klati nadljudskim snagama za mjesto u Realu, Olić također igra na visokom broju obrtaja 12-13 sezona, troši to. Za Eduarda tko zna što bi bilo da je bilo da je uletio na WC06 i da nije bilo onog beka. Srna još nekako gura u Sahtaru, premda upozoravaju mnogi da nije izvukao svojih 100% u ukrajinskoj ligi, da bi se kao bolje razvijao da je prešao "na zapad". Sve u svemu ekipa je više skup pojedinaca nego klapa. Ima dečki koji još nekako se drže (Rakitić) ali po meni je neka pretpostavka da ipak igraju zajedno, da se bolje upoznaju i da se to vidi i na terenu. Čak se to i osjeti na čorluka-modrić generaciji, ali oni ipak nisu poput Bobana, Šukera, Jarnija, Prosinečkog s 18 postali zvijezde. Čaak mi i izgleda kao da kasnije sazrijevaju igrači, nešto ih usporava, pa mi smo sretni što nam je Olić s 30 u 31.godini s Bayernom dogurao do finala LP ili MM s 27. 

Eru Igora Štimca ne treba posebno razmatrati, ali Bilić je imao također prilično zatvoren krug, hoću reći da su neki pozivani a u slabijoj formi, dok igrače koji nisu u krugu a u formi se nije previše zarezivalo. To je također utjecalo da sve pomalo "bude dosadno".

Otprilike onoliko vrimena koliko triba da u Černobilu počnu rast tratinčice?

Babangida kao da je plaćen da unosi negativu na svaku moguću temu

jednostavna je priča oko kulta,kad je rezultat tu i kult je tu,lako je napunit stadion kad u kvalama tučeš engleze,ajd
napuni stadion nakon poraza od škota i belgijanaca i remija protiv islanda i srbije..to je već problem.

reprezentacija je čak i pod vodstvom najomraženije ličnosti u hrvatskoj (I.Š.) nakon par pozitivnih rezultata punila 
stadione u Zagrebu i Osijeku,isto tako će biti i sa Kovačem,nek zareda tri pobjede i bum,vraćen kult.

a pa nije baš toliko jednostavno kako proizlazi iz tvog posta!
ovo o čemu ti pišeš to je kratkoročno gledano, svaka čast rezultatu, ali rez može biti jako dobar a da ekipa nema ono plemenito u sebi!. Mora se imati par pravih "velikih faca", u protivno to nije kult u pravom smislu riječi. Mora biti tih "magnet-igrača" koji bi sami po sebi bili obožavani i od nenogometne publike i koji imaju tu moć, karizmu da se ljudi zaljepe i na njih kao pojedince i onda i na ekipu. Rez je bitna pretpostavka u toj priči, ali za prave stvari ipak moraš imati zvijezde u ekipi. (imaš igrača ovako po manje više svim zemljana koji su odlični igrači ali nemaju potencijal da bi bili zvijezde)

Kult ne ovisi o porazima ni pobjedama ("...pobjede su porazi kad se obraz pogazi..."). Kult ovisi o mogućnosti poistovjećivanja sa reprezentacijom.
Di je kult Dinamu? Izgubija ga je jer se danas vrlo mali broj ljudi može poistovjetit s tim klubom i nema publike bez obzira na pobjede. To se događa i sa reprezentacijom. Isto tako smo punili stadione svugdi i, na primjer, pod Barićem kad nogometna prezentacija na terenu nije bila najbolja, ali se ipak tad disalo hrvatski, osjećalo se da je ta reprezentacija tvoja, da ćete neko prepoznat ukoliko se trudiš ka Pršo tad, i svi smo bili ka Pršo, i s njim i njima smo davali golove...

Danas od ove reprezentacije nemamo ništa, ni veselja, ni osjećaja pripadnosti, pa čak ni tuge, a to je najžalosnije. Ravnodušnost.
Pozivaju se igrači po spisku Glave, izbornici također, predsjednici također, skupštine su nelegalne, a kriminalci kao Širić se šepure po ložama još uvik, igrači na terenu igraju bolje za klubove jer se i njima sve ovo skupa pomalo gadi...
Pola nacije navija kontra i totalno su ravnodušni, ljudi se otuđuju i na tribine dovlače samo besplatnim ulaznicama kao šta će ih dovuć i sutra/danas. Nekad nas se nije kupovalo, nekad se na podršku moglo računati. Ova reprezentacija prezentira vas, mafijaše i kriminalce, stoga uživajte.

Ili prevedeno i skraćeno u jednu torcidinu poruku: "Loža puna mafije, stadion praznine, srce nikad snažnije dok naša reprezentacija (tad Hajduk) nestaje".

Uništili ste sve, vratite nam barem dio! HNS PEDERI! Vratite nam reprezentaciju, vratite nam ponos!