Kad dečki zasluže treba im i česitati.
Ovaj put su i visokom pobjedom i sjajnom igraom protiv Azera zaslužili od srca sve čestitke.
I oni, i Niko, i stožer.
Bravo svima! Svaka čast momci!

Grad Rijeka, kao 28%-tni suvlasnik, uplaćuje iznos potreban za uzdržavanje omladinske škole (a iznos je toliki da se naplaćuje i članarina, te se oprema dodatno kupuje od strane roditelja igrača) i iznos osnovnog periodičnog održavanja stadiona (što će reć da plaćaju godišnju inspekciju i glancanje, a sve probleme koji nastaju tokom sezone rješava privatni kapital kluba).

Isto vrijedi i za novi stadion, kojeg financira privatni kapital, a Grad je napravio imovinsko-pravnu pripremu i iz proračuna plaća projektiranje (te samo djelomično i izgradnju) prilazne infrastrukture i komunalne mreže.

Ako gledamo samo klub kao sportsku cjelinu bitnu navijačima, dakle seniore, tu Grad nema gotovo nikakav upliv.

Samo djelomIčno se slažem sa prvim, drugo je rezultat privrede jer se bez nje može izgurati iz zatvorenog kruga.

Sa ostalim se slažem i nema potrebe da se prepucavamo dalje 

Ma bitno da si ti opet našao nešto gaditi 

Sasvim pristojne svote za manjinskog vlasnika. A po izjavi onog kog sam citirao čoek bi reko da grad uopće ne daje ni kune neg se samo dođe poslikat na utakmici. 




Ti nisi gadio kad si rekao da svi klubovi osim Rijeke žive na državnoj sisi. Jel ta tvoja tvrdnja istinita? 

Ma sve 5 Francek, ti si potpuno u pravu, nema nikih problema 

Bila je to brza, agresivna i što je najbitnije OKOMITA utakmica protiv kvalitativno inferiornog te psihološki i tjelesno utučenog protivnika nakon drame i jake utakmice s Italijom.

Moramo biti zadovoljni sa 6 golova u suparničkoj mreži i nijednim u našoj. No, sigurno da jedna lasta ne čini proljeće.

Sada čitam kako su Olić i Perišić ODLUČILI da će start u Osijeku prepustiti drugim igračima. Dakle, Kovač je i dalje želio griješiti kako je griješio do sada u postavljanju naše igre. Sasvim je realna bojazan u mogućnost da Talijanima predstavi onu svoju sterilnu momčad i formaciju s kakvom se kockao protiv Bugara.

442 ne bi trebao biti problem odigrati ni protiv talijanskih načelnih 3-5-2 ako naši napadači igraju ovako aktivnu rolu u sredini i obrambenom segmentu. Kompaktnost i kombinatoriku koju unosi Kramarić kao drugi napadač - i konkretnost ideja (koju našem srčanom heroju Oli-loli npr. kronično nedostaje) uvelike nadmašuju bilo kakvu korist kostur-formacije 4-3-2-1 za koju je zapeo naš vrli izbornik.

Temelj ove generacije - Čarli, Modrić i ostali su imali svoje velike i zvjezdane trenutke pod Bilićem - probili su se na veliku scenu - ne slučajno - u formaciji 442. To je formacija ove generacije - isto kao što je 3-5-2 bila formacija generacije osvajača bronce. To im se ne bi trebalo oduzimati - pogotovo ne sada kada su nam trka i agresivnost na razini top klubova LP-a.

Za razliku od predstave u Bugarskoj - stvarno nije bilo glupih i nepotrebnih prekršaja te se lopta oduzimala čistim presingom i okruživanjem igrača. Na tome djelomično možemo biti zahvalni tehničkoj inferiornosti protivnika, kako i već spomenutom umoru akumuliranom u dvoboju s Italijom.

Dakle, iako je upitno koliko su igrači sami kumovali ovakvoj formaciji na terenu, a koliko trener - Kovaču se mora objektivno priznati, po prikazanom u ovom sukobu s Azerima, trenerski potpis kod akcija iz prekida. Bile su raznovrsne i uočavala se očita tendencija iskorištavanja najjačeg Raketinog oružja u konkretne svrhe.

Priključivanje odnosno ubacivanje centralnih igrača u završnim akcijama se naziralo već u prethodnim akcijama, ali sada je došlo tek do potpunog izražaja te je dalo konkretnog ploda. Brozović je igrao na desnom krilu, ali je efektivno odigrao utakmicu u ulozi koju je oduvijek trebao pokrivati - odnosno zadnjeg veznog. Ubacivao se u sredinu i davao dovoljnu čvrstinu i trk i naprijed i natrag. Čarli je odigrao savršenu utakmicu - za razliku od Bugarske gdje je vrlo dobar dojam pokvarilo par bespotrebno poklonjenih prekršaja na amaterskoj razini razmišljanja.

Vida nije posebno griješio - bio je čvrst u duelima. Ali vidljiva je njegov veliki deficit u tehničkom znanju i pregledu igre naspram Čarlija. Jedvaj i Lovren imaju kudikamo bolju tehniku pa i pregled igre.

Problem kod Pranjića je njegova fizička inferiornost i povremeni ispadi neodlučnosti zbog kojih obično gubi loptu ili kreće u pogrešne odluke. Defanzivno ga bilo koje jače protivničko krilo može pretrčati, odgurati s lopte. Ofanzivno ima bolji i precizniji ubačaj od Srne trenutačno. Kapetana koji se uvelike trudio. ali čiji je centaršut odavno pročitan - ima uvijek istu putanju i nije slučajno da se suparnički branič uvijek postavlja tako da ga Dario napucava. U ovoj utakmici je pokušao varirati i iskamčio odmah asistenciju. Defanzivno korektan - ofanzivno suhoparan zbog potpunog nedostatka driblinga. S druge strane Pranjić je sposoban za dribling, ali isti je često predvidljiv zbog spomenute nesigurnosti (što je zasigurno djelomično uzrokovano i žestokim kritikama javnosti na njegov račun, ali i realnoj nesposobnosti da se nosi s fizički superiornim protivnicima - bilo da se radi o snazi ili brzini, a ne daj bože oboje).

Mateo je pokazao veliki napredak u obavljanju defanzivnih zadaća, racionalnosti u distribuciji lopte. Šteta zbog ozljede - nije eksplozivan igrač kao Perišić, ali je kudikamo tehnički superiorniji. Nedostaje još iskustva kod odluka kada će koristiti koji potez iz svog repertoara, a i protivnici su ga već uzeli u obzir, skautirali i rijetko se koji igrač zalijeće na bliski presing prema njemu jer je to skoro pa samoubojstvo i zagarantirani višak za Hrvatsku.

Halilović pati još od dječjih bolesti, ali to je nešto što je potrebno istrpjeti za vrhunskog igrača. Šteta što mu je Olić oduzeo gol svojim ispadom odnosno uletavanjem u svojstvu lijevog smetala.

Još uvijek je nejasno shvaća li Kovač da su igrači poput Ivice, pa onda Pranjića i čak Vide preporučljivi kao dobre do vrlo dobre zamjene u ovoj reprezentaciji, a ne kao starteri - posebno protiv jačih protivnika. Je li mu jasno da naši veznjaci jednostavno najbolje dišu u reprezentaciji s načelnom formacijom 4-4-2 i kad su igrači postavljeni što bliže svojim prirodnim pozicijama - odnosno tamo gdje mogu obavljati zadaće svojih prirodnih pozicija.

Impresivna uloga Kramarića dolazi iz činjenice da ga njegove fizičke predispozicije (čvrstina, brzina), tehnička moć i pregled čine savršenim izvršiteljem tri pozicije istovremeno - napadača, polušpice i centralnog veznog. Kada ga usporedimo s Ivicom koji je sposoban biti samo napadač sa limitiranim repertoarom ili loše krilo - jasna je razlika u tragu koji se ostavlja na terenu. Kramarić ostavlja dojam Eduarda prije ozljede - samo što se radi o još čvršćem, fizički otpornijem igraču.

Poanta je da s kompaktnosti koju smo prikazali sinoć u ovakvoj formaciji odnosno sa sastavom igrača (uz još koje pojačanje) može biti neki pozitivni putokaz za prikaz nove bolje igre. Samo Azeri nisu rang na kojem dokazati da se generalno krenulo u pozitivnom smjeru.

Ne želim biti nezahvalan jer su dečki pružili sjajnu predstavu, ali nema ništa od vrhunskih rezultata bez vrhunskih kriterija. Jesmo mi zajebana publika - katkad i nezahvalna - ali da lako pristajemo na mediokritet, uvijek bi na mediokritetu i ostali. Kad bi barem kao javnost bili i drugim područjima života zahtjevni kao što smo u sportu. Gdje bi nam bio kraj... :)

Čestitke igračima na ovoj utakmici, pa i ajde -stručnom stožeru. Kad kupe kritike, neka pokupe i pohvalu.

to može biti samo dobro za nas, jer ne gubimo bodove sa remijima, i možemo u najgorem slučaju kao 3. u skupini ići dalje, iako mi u ovoj skupini - sa pobjedom u bugarskoj samo čudom nećemo biti u prva dva.