to je kao kad ja na Manageru vodim Ujpest i za divno čudo me krene, igram malo u Europi, ekipa je iz godinu u godinu jača, osvojimo i naslov, polagano rastemo, pratim sve talente u zemlji i okolici, nitko mi ne može promaći, bit će i Ljige prvaka jednog dana i to je onda financijska injekcija za dugogodišnju dominaciju Magjarskom... i onda mi klupu ponudi Milan i meni naravno oči veće od mozga i odjebem Ujpest u roku keks i sjednem na klupu Milana. A tamo dugovi do grla, ekipa stara, pola momčadi ozlijeđeno, u juniorima zadni talentirani igrač je bio Massaro, glavni napadač mi je 900 minuta bez gola... treba dovest sedam novih igrača da bi to počelo funkcionirat, ali nit ima toliko love, nit igrači žele doći. Moja taktika im ne paše. Treba dvije sezone da bi to sjelo na svoje mjesto, a ja se motam oko osmog mjesta, sve me sram priznat nekome da vodim Milan, remi, poraz, remi, pobjeda, poraz, poraz, remi... dopizdi mi sve nakon 15 utakmica i gorko žalim i suze lijem za Ujpest...
[uredio ian wright - 29. listopada 2018. u 16:19]