to je nas "balkanski" mentalitet: nikad zadovoljni i samo pljujemo. Previse ste poletjeli na krilima euforije. Da vam je netko prije pocetka sezone nudio igranje u LP i da sve utakmice u skupini izgubite sa 0:3, SVI, ALI BAS SVI bi i prihvatili. Niste vi bas neka nepobjediva nogometna nacija da bi mogli gaziti u LP sve redom............ treba se malo spustit na zemlju, jer ovo je veliki uspjeh. A propustene stopostotne sanse ce se vratiti jednom, kad-tad.............(pa makar protiv Obilica)
Kada je prvi put Dinamo prosao u LP, (a imao je puno puno jacu momcad nego sada Partizan) bila je ista situacija: svima su porasli apetiti i htjeli su prolaz dalje. Igrali smo prvu doma sa onim strasnim Ajaxom sredine devedesetih, nadigrali ih potpuno i zavrsilo je 0:0. Viduka je promasio dvije toliko ciste sanse, da ih ja i danas jos sanjam. Pritisak medija je postao toliko velik na njega, da su ga odlucili prodati (tako je zavrsio u Celticu). Pa su igrali drugu u Ateni protiv Olympiakosa, totalno prosjecne momcadi, ali su se prepali atmosfere i bezveze izgubili 0:2. Onda su isli u Porto, vec poljuljanog samopouzdanja i popili 0:3 bez problema. Izgledali su kao momcad seljacke zadruge. Poslije je krenulo malo bolje....................
Ja sam pricao s nekim igracima i oni kazu da je to kada igras u LP toliki pritisak, i medija i trenera i navijaca i cijele nacije, da kada cuju onu himnu na pocetku, noge se jednostavno pocnu tresti i zapletu se same u sebe. I svejedno je igras li protiv nekog Sturma ili protiv Manchestera. Igracima velikih momcadi je lako, jer su vec navikli, ali nasim igracima, utopljenima u prosjeku gostovanja Dinama u Koprivnici ili Partizana u Obrenovcu, to je jednostavno jednako odlasku na neki drugi svijet.
Bit ce bolje sljedeceg puta - ako ga bude............ (sta ces, nisam mogao odolit!)