https://telesport.telegram.hr/kolumne/na-suncu-i-sjeni/will-still-football-manager/
Will Still sjeo je pred svoj laptop, a mozak mu je uporno slao pogrešne signale. Pred očima mu je stajala poznata slika na kojoj su formacije, uloge i imena, ali nigdje nije bilo opcije save. Uostalom, tko u kampanji na Football Manageru ne bi, barem reda radi, kada je već odlučio igrati sa nekim tamo Stade de Reimsom, udario jedan sejv prije utakmice s Paris Saint-Germainom. “Nadam se da nas neće razvaliti sa 6:0”, rekao je Will samom sebi pred tim istim ekranom. “S PSG-om je to, jebiga, uvijek opcija”.
Međutim, Lionelu Messiju je kraj imena stajala ona crvena oznaka, indikator ozljede koju je pokupio ranije tog tjedna na utakmici Lige prvaka. Neymar i Achraf Hakimi su kraj svojih imena imali one narančaste, što je značilo da ni oni neće igrati. Međutim, padajući izbornik Stillu nije nudio opcije razgovora s igračima; to ga je čekalo u pravoj svlačionici. On živi svoj san, kao i san stotina tisuća virtualnih menadžerskih ‘kolega’: jebote, on zaista, kao 30-godišnjak, priprema Reimsovu momčad za sudar Ligue 1 protiv PSG-a. Rezultat je bio, ako vas zanima, 0:0.
dovoljno uporan čovjek kad-tad pronađe luđaka koji će mu dati priliku. Still je priznao da mu je najveća muka bila pokucati na Sint-Truidenova vrata, jer nije želio moliti za priliku ondje gdje je već bio, ali baš tu su mu vrata na kraju i otvorili.
Došao je u kontakt s Yannickom Ferrerom, mladim trenerom koji je tada preuzeo prvu momčad, a generacijski je bio dovoljno bio blizak ideji da prihvati ćudljivog tipa s diplomom kojem je i dalje najveća referenca bila ta da je na Manageru bio uspješniji od njega samog u vođenju iste ekipe. Ferrera mu je ponudio da napravi analizu igre idućeg ligaškog suparnika, a ovaj se vratio sa satima minuciozno razrađenog materijala, toliko detaljnog da je Ferrera odlučio ponuditi mu volonterski rad u stožeru.
Stillu je tada bilo tek 23 godine, živio je kod staraca i mogao je prihvatiti neplaćeni posao znajući da mu je to vjerojatno jedina šansa da uopće dobije pravu šansu. Krenuo je od samog početka, ali je brzo napredovao: od nosača čunjeva i ‘rezača’ snimaka stigao je do organizatora treninga, a onda i do uloge čovjeka zaduženog za razvijanje plana igre pri prekidima.
Svi oni sati koje je proveo s bratom namještajući taktike i planove treninga počeli su se isplaćivati, ali samo zato što je Still imao dovoljno znanja da te virtualne detalje pretoči u stvarni život i predstavi ih stvarnim ljudima. Osobito nogometašima, kojima i u takvim okvirima ego zna biti toliki da i mnogo iskusnijim ljudima ‘iznutra’ ne pružaju puno povjerenja.
Dobar rad ga je doveo u Lierse, u istu ligu i u istu ulogu člana stožera. No, kad je klub naglo odlučio kako s aktualnim trenerom priča ne može ići dalje, vlasnik je odlučio ići mimo svih sugestija i logike, pa je nazvao Stilla.
Ovaj je računao da ga zove oko pripreme treninga u situaciji u kojoj klub mora pronaći barem privremeno rješenje na klupi, ali ga je vlasnik šokirao ponudom da on, tada s 24 godine, preuzme ‘pravu’ trenersku ulogu. To je i za Stillovu stvarnost bilo previše i tu je prvi put, opet priznaje, osjetio dvojbu da to njegovo ludilo i elan koji je imao na račun želje da pretoči svoju strast za Football Managerom u realnost ipak postaje prevelik zalogaj. Srećom, vlasnici klubova donose brojne budalaste odluke, ali ova se, mimo očekivanja, pokazala dobrom.
Mogao je biti priča sam po sebi, ali postao je priča i zbog svog sjajnog rada. Klinac od 24 godine je sa seniorima u svom prvom samostalnom poslu nanizao sedam uzastopnih pobjeda, sveukupno osvojivši 21 bod od mogućih 27. Na kraju mu je niz prekinut višom silom, što je ludo samo po sebi: naime, klub ga je morao demotirati u pomoćnika pošto Still nije imao ni A licencu, a kamoli standardnu Pro licencu potrebnu za vođenje profesionalne seniorske momčadi. U Belgiji propisi nalažu da drugoligaška momčad ne smije imati glavnog trenera bez A licence dulje od 60 dana, a to je rok unutar kojeg je Still svejedno pokazao svoj ogromni trenerski talent.
u Reimsu — gdje ga je, impresioniran njegovim radom dovukao Barcelonin đak, Óscar García — priča je prevagnula opet na razinu blagodati.
García nije dobro funkcionirao u okruženju u kojem se morao prilagoditi na reaktivni nogomet u svrhu grabljenja bodova vrijednih spasa. Kad je situacija dovela do toga da je bio ugrožen prvoligaški život, ljudi u klubu su odlučili da zaista nemaju što izgubiti. Still je savršeno epitomizirao takav pristup, jer on prvi nije imao što izgubiti nakon što je ostvario svoje snove samom činjenicom da zarađuje kruh kao trener u elitnom nogometu. Takav je pristup prenio i na teren.
Reims nije samo prešao iz rigidnih 5-3-2 u fluidnih 4-2-3-1, već je Still od ukočene ekipe stvorio stroj koji suparnike melje intenzivnim presingom i predvodi Ligue 1 po broju presječenih lopti na suparničkoj polovici. Iako još uvijek tek 30-godišnjak koji u ekipi ima ljude i po 12 godina starije od sebe — kao što je rezervni golman Nicolas Pennetau — Still je dokazao da u nogometu povjerenje zaslužuje samo ideja i vjera da je igrači zajedno mogu provesti u djelo, ma koliko se naizgled činila zahtjevna, pa i nemoguća.
A koliko sam klub stoji iza njega najbolje govori činjenica da, zbog toga što i dalje tek polaže ispite za Pro licencu, spremno plaća po 25.000 eura kazne za svaku utakmicu koju vodi kao službeno neadekvatno licenciran trener. S 20 utakmica koliko je do danas vodio, matematika tih troškova sugerira da se lako mogla isplatiti jedna ozbiljna godišnja plaća nekom od igrača. Ali i tih odokativno pola milijuna eura kazni, koliko će s današnjom utakmicom protiv Igora Tudora i njegova Marseillea Reims platiti, mala su cijena za čudesnu transformaciju koju je Still proveo. U 20 utakmica pod njegovim vodstvom Reims je poražen tek jednom, i to u kupu, dok u prvenstvu još od prosinca ne zna za poraz. Niz od 17 ligaških utakmica bez poraza od ustoličenja ujedno je i novi trenerski rekord u Ligue 1.
Priča je to za koju bi vam čovjek, da mu je predstavite kao karijeru u Football Manageru, kazao da varate ili da se nakon neuspjeha više puta vraćate na sejvanu situaciju. Ali Stillova je priča stvarna.
“Onu zarazu koju osjetiš kada igraš Football Manager osjetio sam i kad sam se lomio krenuti postati trener u stvarnosti”, prepričavao je. “I iako sam u tome uspio, svejedno sam i dalje u svakom slobodnom trenutku neke opcije iskušavao u samoj igri. Nikad ne bih pomislio da bi Football Manager u stvarnosti mogao imati takav utjecaj na moju karijeru, ali to definitivno jest slučaj. Igranje igre je u meni probudilo tu iskru koju sada imam kao trener uz aut-liniju”.
Trebao je naići netko dovoljno odvažan da ga shvati ozbiljno, odnosno da probije i dalje okoštale barijere poslovično zatvorenog nogometa svijeta koji na prvo mjesto i dalje stavlja bilo kakvo ‘opipljivo’ iskustvo. Still je samostalno probio čak i tu nevjerojatnu barijeru i dokazao da čak i najluđe priče virtualnih menadžera mogu biti realne.
P.S. Igor Tudor ga je svladao 1-2 na gostovanju, svi golovi u prvom poluvremenu. Poveo je Reims preko Arsenalovog špica Baloguna, no Alexis Sanchez preokrenuo, asistirao vratar Pau Lopez kod drugog zgoditka