Bravo za momke na jučerašnjoj predstavi, za nagradu će u reprezentaciju opet biti pozvani u limburgu mjesecu, kad Šukeru usfali malo love pa svrati do Mongolije li tko više ponudi. Tada ćemo voditi trećeligaške igrače. Nemam što prigovoriti, ljudi su dali sve od sebe, posebne pohvale Kaliniću, Jedvaju, a i Čopu koji su pokazali da mogu biti oslonac onima koji prvi put igraju u nacionalnoj vrsti. Da je ovo normalna reprezentacija a ne podružnica u službi mafijaške klike, komotno bi se moglo reći da možemo složiti tri reprezentacije. Ne jednako kvalitetne naravno, ali rezultatski podjednako uspješne i borbene. Najjaču za velika natjecanja, onakvu kao u Sj.Irskoj ili protiv Argentine pred 2 godine za kvalifikacije i ovu sad za prijateljske. Međutim, kako je ovo isključivo jednokratno i poučeni prijašnjim iskustvima nitko od debitanata neće dobiti priliku u natjecateljskoj utakmici, bit ću nešto manje euforičan.
Što se tiče Čačića opet dobra priprema utakmice i loše vođenje počevši već od samog broja igrača. Em ih vodi 16, em na kraju ni ne da priliku svima. Pa da me netko vodi na drugi kraj svijeta da sjedim na klupi a svi, ali baš svi ostali dobiju i tu jebenu minutu da ih obitelj vidi u nacionalnom dresu, a mene jedinog ostavi kao rezervnog vratara Markovića, jebo bi mu sve po spisku. Šoping i naslikavanje po Los Angelesu ne bi bila satisfakcija. Više ne znam kako bih Čačića komentirao, ali sam gotovo siguran da će nas netko poput Meksika ili Portugala dočekati na SP i onda ćemo se sjetiti ove utakmice i pitati se gdje je pošlo po krivu (ali hej kume mi smo ih s petom momčadi natamburali??). Dotad nam Čačke fino maže oči i na isti način priprema svaku utakmicu bez obzira na protivnika i još uvijek se oslanja na sreću i inspiraciju vratara.
[uredio el_pistolero - 28. svibnja 2017. u 13:11]
