Članak
http://www.sportnet.hr/Vijest.aspx?ID=374841
Ja jednostavno ne mogu a da se ne osvrnem na ovu paradu laži i pokušaja manipulacije...
Gosp. Ante Jukić konstantno pokušava provlačit kroz text nekakvu racionalnost, argumentiranost i hladnokrvnost (ne daj bože nekakvu zlobu) kao načela koja su ga vodila da napiše ovaj članak, iako cijeli text nema veze s ničim navedenim, što više, daleko je od toga, donosi nekakve nesuvisle zaključke i svim kakti pametnim i onim naprosto glupim i suludim argumentima konstantno tjera vodu na svoj mlin u cilju blaćenja Ćire, te da to ne bude sve u isto vrijeme koristi epitete poput: 'jednostavno dobra generacija, malo sportske sreće, faktor iznenađenja, Božica fortuna', koji su neozbiljni za bilo koji iole pristojan članak.
Meni je savršeno jasno da je Ćiro jedan od ljudi poput Christiana Ronalda i Mourinha, ili ga voliš ili ga mrziš, nema sredine, neću skrivat da ja spadam u skupinu koji ga simpatiziraju, no svakako od Ćire mi je opet puno draža Istina, tako da iako autor pokušava na kraju texta reč da svatko ko misli drukčije u biti je nerealan i subjektivan jer se sav raznježi na Ćirino tepanje 'sine', iako time vrijeđa i svoju inteligenciju ako zaista tako misli, a bome i moju i svih ostalih.
No najbolje da počnem.
Iako da naglasim za početak da nisam siguran da autor zna išta o funkciji trenera u nogometu, sudeći po samom članku naravno, jer trenera promatra kao čovjeka kroz veoma priprost način kako mu odgovara u članku i određenom kontextu, a to je da ukoliko je riječ o pobjedi, trener nema veze s tim, a ukoliko ekipa izgubi, kriv je samo trener.
Prva stvar, ja još nigdje nikada u svom životu nisam naišo na članak nit čovjeka koji pokušava više omalovažavat uspjehe Hrvatske reprezentacije nego što je to uradio novinar Jukić, u početku texta svodi broncu '98 na nekakav banalan uspjeh, a njene protivnike (Rumunjsku, Jamajku i Japan) izravno naziva smješnima, također nekakvim bog te pitaj kakvim argumentima je došao do zaključka da su Švedska 4 godine ranije, i Turska 4 kasnije bile neusporedivo slabije od nas. On omalovažava i hrvatsko kvalificiranje na prvenstvo kao da možemo bit (tj. Ćiro da treba bit) jedino zahvalan Šmajhelu koji je na kraju krajeva samo radio svoj posao protiv Grka, ako ćemo argumente i komunikaciju svodit na tu razinu, zbog čega ne spomene i Ladićev nepotreban gol na Poljudu za Danskih 1:1 i slične 'argumente'. Odnosno zašto ne spomene da smo u baražu nadigrali tada moćnu selekciju Ukrajine (iliti Dinamo Kiev, a svi znamo šta je on bio u to vrijeme) 2:0 i 1:1, iako su Ukrajinci čak bili i favoriti.
Autor u omalovažavanju uspjeha Hrvatske reprezentacije ne staje samo tu nego nastavlja paljbu vračajući se unazad i na EP 96, ne želi spomenuti da samo se na to prvenstvo plasirali neokrznuti kroz grupu u kojoj su nam moćni talijani (prije toga viceprvaci svijeta 94') gledali u leđa, a cijeli taj poduhvat naziva samo banalnim, kao 'samo' 8. mjesto u europi, mogu si mislit da je tako rekao i za Bilićevu lanjsku generaciju, naravno da nije, jer je Bilićeva, a ne Ćirina. Osim toga ne bi spomenuo da smo ispali na ušicu igle od Njemačke koja je bila kasniji pobjednik, to nije smatrao interesantnim jer se kosi u predstavljanju Ćire kao ne bitnog faktora, što više, čovjeka koji nas je kočio u tom periodu.
Dalje, autora smeta što je Ćiro volio zvati vatrene "najboljom momčadi na planeti", i onda nekakvom petorazrednom retorikom dolazi do zaključka da je Ćiro sam sebi iskopao jamu, najbolje bi bilo pitat vatrene šta misle o tom tepanju i koliko im je pomoglo ili odmoglo, a ja kao laik mogu jedino to vidjet kao plus, jer bit kvalitetan motivator je veoma bitno u trenerskom poslu, a čovjek upravo svojim takvim stavom postiže efekt i naboj u svlačionici da bi igrači Nk Dinare protiv Manchestera pomislili da su bolji, bez respekta.
Isto tako me zanima, kako objašnjava to da Jugoslavija nije napravila nikada ništa ozbiljno na SP u 45 godina svog postojanja, a tada smo bili višestruko jači, odnosno kako je moguće spomenut gro reprezentacija koje imaju igrače same svjetske klase godinama, ili su imali, a opet nisu napravili ništa već desetljećima, uzmimo samo primjer te 98', iza nas su ostale reprezentacije Njemačke, Argentine, Nizozemske, Engleske, Španjolske, Italije, pa i Srbije, primjerice Srbi te godine su također imali svoju zlatnu generaciju – Mihajlović, Stojković, Savićević, Mijatović, Jugović. Postoje i oni koji će reč da su po imenima bili jači od nas, no to sada nije bitno.
Idemo dalje..
Što se tiče 82', ovo je nevjerojatno koliko je autor naprosto iskompleksiran, nemam druge riječi, kao u ovom trenutku odgovara da sve gledamo po ključu odlične generacije, iako 25 godina nije bilo ništa, ali taj uspjeh nema veze s ćirom, a onda u sljedećem textu spominje Hajdukovih 0:5 protiv Debrecena, ali tu se ne dotiče ekipe i igrača jer mu ne odgovara, ne dotiče se onih velikana loptanja na poljudu tada, poput Petra Sute koji je bio u isto vrijeme i najveće pojačanje ljetnog prijelaznog roka, a došao iz drugoligaša Imotskog, tu je i Pablo Munhoz već dovoljno opjevani, Bulend Biščević, Mario Grgurević i slični tadašnji prvotimci..
Isto tako neće da spominje kakve je igrače Xamax imao, nego eto Ćiro je kriv, a da su osvojili prvenstvo bilo bi 'odlična generacija'.. neće da spomene da je vodio Nantes, neće da spomene pozitivnih nekoliko sezona u Zagrebu.. Ili primjerice Ivici Osimu govore da je najbolji trener na balkanu, a čovjek ima osvojena dva prvenstva sa Sturmom.. pa eto, i Ćiro je osvojio prvenstvo s Grasshoperom, nije ne bitno...
I još jedna glupost...
Danas, u svojoj 74. godini, Ćiro je medijske stupce okupirao vrijednim pobjedama na klupi reprezentacije BiH, ali ne možemo ne zapitati se - je li dvostruki trijumf naših susjeda protiv Belgije baš toliko iznenađenje? Stavite na vagu igrače obje reprezentacije, ako ništa drugo, usporedite njihovu trenutnu tržišnu vrijednost, i doći ćete do zaključka da pobjede BiH nipošto nisu još jedna u nizu genijalnosti "trenera svih trenera".
Prva stvar, ja ne znam kojim se ti sportom inače baviš na sportnetu, ali to definitivno ne bi trebao bit nogomet.
Pobjedit dva puta neku reprezentaciju u 5 dana nije jednostavno, a osim toga reprezentacija Belgije nije Andora kako to autor nastoji prikazati, a niti BiH nije Brazil. Što se tiče vrijednosti ekipa, šta kaže transfermarkt.com kao najkompetentnija svjetska stranica po tom pitanju:
Belgija – 107 milijuna €
BiH – 62 milijuna €
Zanima me na koji je način autor došao do informacije da je BiH vrijednija od Belgijanaca? Pretpostavljam odokativno, što dovoljno govori o kvaliteti članka i racionalnosti autora na koju se tako silno poziva.
Dalje, kakva sjajna ekipa BiH? dovoljno je znat da bi u Hrvatskoj jedino Džeko imao mjesto u prvih 11, dok bi Misimović bio li-la, vjerojatno prva zamjena. Uz to što su Ibišević i Salihović ozljeđeni i već spomenuti dvojac, ostali su srednja kvaliteta, u prvih 11 iza njih im je najbolji Rahimić igrač koji ne igra u CSKa Moskvi, Supić na golu (FK Javor Ivanjica), Pandza i Ibričić (Hajduk), i kojekakvi Berberovići, Muratovići, Nadarevići... igrači i srednjerazrednih austrijskih, turskih i grčkih klubova... Što više, BiH je pršlih godina imala mnogo jaču reprezentaciju nego li sada, ali nikada takav uspjeh, u ćemu je caka?
A pogledajmo sad i njihovu grupu, Španjolci (prvaci europe, bolji i skuplji od Engleza), Turci (viceprvaci europe, bolji i skuplji od Ukrajinaca), Belgijanci (bolji i skuplji od Bjelorusa), estoniju i armeniju odnosno kazahstan i andoru ne bi želio komparirat.. no gdje su oni, a gdje smo mi, bukvalno su već osigurali baraž, a nas čekaju još muke ježeve...
Isto tako nije spomenuo situaciju u ekipi BiH, saveza i navijača prije no što ih je Ćiro preuzeo i sada.
Na kraju krajeva, i prek sat vremena pisanja ovog komentara, moram zaključit...
Ovo je najgori članak kojeg sam u životu pročitao...
Naravno da Ćiro nije savršen, i znali smo mi to i bez Jukića, no nemam drugog zaključka nego da zaista još jednom potvrdimo hrvatski jal i što se kaže; Hrvatska će zaista sve i svakome oprostit, sve, ali uspjeh nikada!
Amen
[uredio Joe_Shakich - 04. travnja 2009. u 00:07]