ali, kako se klub u putujuci cirkus pretvorija pod okriljem soc biciklista, a ne politike, imamo eto 10 frustriranih forumasa koji tu i tamo prokazuju isti taj cirkus. pri tome se gotovo nitko osim tu i tamo pokojeg biciklistickog trola spremnog na brzi permaban, ne drzne pokusat osporit ista od napisanog.

svejedno, lipo je vidit da ne osporavas ta ista "nabrajanja" kojima se prokazuje cirkus i diletantizam.

Nisam nikad bio od onih koji slijepo brane jednu ili drugu opciju, samo još uvijek nisam vidio bolju alternativu.Ne vjerujem da bi se iko s privatnim kapitalom prihvatio ovog kluba.

Evo mogu par : Prodaja kluba privatnom vlasniku (trenutno teško ostvarivo), promjena izbornog modela kroz direktno biranje predsjednika (objašnjeno koje su prednosti), promjena modela izbora gdje članovi biraju vrh UNH pa pritom oni  sami kadroviraju klub (direktna odgovornost i upravljanje), model s privatnim partnernom (bilo možda moguće s tommyem sada više ne). 

Generalni konzensuz je da je uzet tip modela koji dokazano ne funkcionira i od onih na koje smo se ugledali (Schalke). U teoriji je ovo super jer imaš kontrolne mehanizme, ali u praksi direktno upravljanje i direktna demokracija (kakvu vecina socios klubova ima) postiže rezultate.

Nećeš ni vidit.

Udruga služi kao brana protiv spekulativnog kapitala. Za razliku od privatnih vlasnika koji klubove mogu promatrati kao sredstvo za brzu dobit ili ih opteretiti dugovima tzv. leverage buyout, Naš Hajduk osigurava da klub ostane trajno dobro lokalne zajednice.Time se eliminira rizik od promjene identiteta, preseljenja ili gašenja kluba zbog hirova pojedinca.

Dok se privatni vlasnici često oslanjaju na injekcije kapitala koje prestaju s njihovim odlaskom, model Našeg Hajduka potiče organski rast. Fokus je na diverzifikaciji prihoda (članarine, marketing, prodaja) i dugoročnoj stabilnosti. Članarine izravno dokapitaliziraju klub, čime navijači postaju aktivni investitori u razvojnu strategiju, a ne samo potrošači.